U posljednje vrijeme gotovo je pravilo vidjeti sportaše na natjecanjima obljepljene šarenim trakama. Taj postupak u kojem se na bolno mjesto postavljaju samoljepive elastične trake naziva se kineziotejping i trenutno je pravi hit u sportskoj fizioterapiji. Elastični povoji, zavoji i ortoze dugo su u upotrebi, prije svega kao sredstvo povećanja pritiska na ozlijeđeni dio tijela. Cilj je smanjiti nastajanje otoka poslije ozljede. Naime, kod svježeg uganuća, uobičajeno dolazi i do ozljede krvnih žila, potom do istjecanja krvi u zglob ili njegovu okolinu, te stvaranja otoka. Kada je pritisak otoka na oštećenu krvnu žilu dovoljno velik, zaustavlja se krvarenje i krvna žila zacjeljuje. Elastični zavoj povećava pritisak na ozlijeđeni dio i tako smanjuje nastajanje otoka. Drugi način primjene elastičnih zavoja jest kod oštećenih mišića i tetiva, gdje sam pritisak na mišić onemogućava njegovo maksimalno zatezanje, umanjujući mu snagu, te tako smanjuje mogućnost nove ozljede, uz posljedično smanjenje bolova. Kod kineziotejpinga nema povećanja pritiska, naprosto stoga što su samoljepive elastične trake slobodno aplicirane na kožu. Pa koje je njihovo djelovanje, ako ga uopće ima? U teoriji ove metode govori se o poboljšanom optoku limfe u prostoru ispod kože, a kao rezultat kožnih nabora koje stvara elastična traka. Dalje, ta poboljšana limfna cirkulacija trebala bi ubrzati cijeljenje ozlijeđenih struktura, ponajprije mišića i tetiva. Nisam siguran čini li kineziotejping cirkulaciju limfe bržom i boljom, niti može li taj efekat bitnije pomoći cijeljenju ozljeda dubokih tkiva, no ovaj se efekat može postići brže i bolje već dokazanim metodama, od masaže i limfne drenaže, pa sve do elektroterapije, lasera, ultrazvučne terapije i pulsne magnetoterapije. Analgetski efekat kineziotejpinga bitno se razlikuje od klasičnih elastičnih zavoja. Umjesto povećanja prititska kao kod elastičnih zavoja, on stvara nabore na koži, stimulirajući na taj način mehanoreceptore. Pa što onda, pitate se? Što prvo učinite kada se udarite, recimo u lakat? Odmah se počnete trljati po bolnom mjestu. Ta refleksna reakcija ima za cilj stimulirati mehanoreceptore koji šalju informaciju o trljanju u mozak. No istim putem dolaze i informacije o boli. Tako je zbog mnogo informacija koje dolaze od jednom, sam doživljaj boli manji. Ova se situacija može usporediti sa šumom kod telefoniranja. Što je šum ili smetnja jača, glas se iz telefonske slušalice slabije razaznaje. Kako se pri kretnjama elastična traka širi i skuplja, tako ta informacija putuje istovremeno sa boli koja se javlja pri istom pokretu. U konačnici osjećaj boli je manji. Sličan efekat,ali drugačijim mehanizmom postiže se i raznim kremama za zagrijavanje. U njihovom slučaju osjećaj topline koji je induciran kemijskom reakcijom sastojaka kreme i kože stvara šum dovoljan da smanji ukupni doživljaj boli. U sportskoj fizioterapiji u tu svrhu, osim spomenutim, koristimo se i brojnim drugim postupcima, većina kojih se oslanja na isti jednostavni mehanizam. No, smanjivanje bolnosti nije jedini cilj kod ozljede, naprotiv. Konačni cilj je potpuna sanacija postojeće ozljede i bolnog stanja, što nerijetko zahtjeva dovoljno vremena i stručno liječenje. Tehnike za smanjivanje boli koriste se tek iznimno i na kratke staze, a uobičajeno pri važnim sportskim natjecanjima, kao trenutno olakšanje. Jer bol je tek signal kojemu je cilj skrenuti pažnju na postojeću ozljedu. Nerazumno ili predugo ignoriranje te informacije gotovo u pravilu dovodi do novog ozljeđivanja ili do pogoršanja već postojeće ozljede. Zato je važno da sportaš i fizioterapeut zajedno procjene moguće rizike prilikom primjene bilo koje analgetske metode, kako bi se izbjegle upravo takve negativne popratne pojave.