U posljednje dvije godine imao sam privilegiju iz prve ruke posmatrati fizičke pripreme dvoje sjajnih mladih skijaša- Matee Ferk i Dalibora Šamšala. I iako sam znao koliko fizičko naprezanje oni podnose, sasvim je nešto drugo iz dana u dan promatrati ih kako rade sve više i više i skijaju sve bolje i bolje. No, uz neosporan talent, kroz to je vrijeme njih dvoje pokazivalo i nevjerojatnu volju. Jer, jedno je voljeti skijati, a sasvim nešto drugo stisnuti zube i izdržati kompletne cjelogodišnje fizičke pripreme, od onih u fitness centru, preko atletskih, pa sve do gimnastičkih kompleksa kretnji koje valja svladati, e ne bi li se na samoj stazi pokazalo svu raskoš vlastita talenta. U tom smislu i dalje će me svake godine fascinirati hrabrost mojih prijatelja i poznanika koji se bez imalo ustezanja svake zime laćaju svoje skijaške opreme i bez imalo premišljanja i prethodne fizičke pripreme, penju na najstrmije obronke poznatih nam skijališta, ne bi li se spuštali najvećom mogućom brzinom. Istina, većina njih prođe samo sa upalom mišića koja traje prvih nekoliko dana. Jedan manji broj ozlijedi se tek toliko da se do kraja zimskog godišnjeg odmora ne mogu skijati. Još manji, ali ipak značajan broj ozlijedi se toliko da im je potrebna stručna medicinska pomoć. Većina je sve te neugodnosti mogla izbjeći, sa adekvatnom fizičkom pripremom i realnijom procjenom svojih vlastitih sposobnosti. Jer, razlikuje li se opterećenje u skijanju između prosječnog rekreativca i recimo, Dalibora Šamšala? Da, razlikuje se. Ne toliko što se on skija više, pa time više i opterećuje svoja koljena, kukove i leđa, već time što su njegovi mišići jači, brži i spremniji, te tako i podnose veća opterećenja bez opasnosti za ozljeđivanje. Prosječni rekreativac, koji je posljednji puta prije skijanja nešto fizički radio još ljetos kada je plivao svojih sto metara e ne bi li se rashladio na nekoj od jadranskih plaža, nema tako snažne mišiće, pa tako i njegov lokomotorni sustav biva puno osjetljiviji. Već nakon nakoliko minuta laganog skijanja, nepripremljeni mišići neprimjetno popuštaju, što uzrokuje neuobičajeno velike pritiske na hrskavice u koljenu, sa opasnošću njihova ozljeđivanja. U trenutku apsolutnog mišićnog umora, drastično se smanjuje sposobnost tijela da reagira na nepredviđena iskliznuća ili neravnine na stazi, te tako nije rijetkost da se ozljede dogode čak i na ravnom. Osim koljena, nerijetko strada i kralježnica, bilo od padova, bilo da se stare ozljede probude poradi podražaja koji uzrokuju sva opterećenja jednog, čak i laganog spusta. Jasno je da čak i automobil pripremamo za zimske uvjete vožnje. No vrlo se teško odlučujemo tu istu pripremu priuštiti i vlastitom tijelu. Idealno bi bilo tijekom cijele godine biti u optimalnoj fizičkoj formi i redovito osiguravati svome tijelu fizičku rekreaciju. No čak i mjesec dana lagane fizičke pripreme za snijeg u ritmu od tri puta na tjedan po sat do sat i pol usmjerene fizičke aktivnosti, po nekim američkim autorima, smanjuje broj ozljeda na skijanju i do 40%. Osim treninga u teretani, u obzir dolazi i trčanje, istezanje, klasičan aerobic, te rolanje, vožnja bicikle, ali i veslanje (bilo klasično ili na suhom). Najbolje su kombinacije. U skijaškoj sezoni koja nadolazi, svima vama koji ćete ići na skijanje želim sjajan provod i da kući dođete odmoreni, svježi i neozlijeđeni. Našim mladim sugrađanima, Matei Ferk i Daliboru Šamšalu želim uistinu najbolju sezonu i nove uspjehe na skijaškim stazama diljem Evrope ali i šire.