Saznali smo da je u Rusiji Putin Batman, a Medvedev Robin. I saznali smo da je Gadafi čudan. I da je Berlusconi partijaner. Takve stvari mogli smo zaključiti i gledajući televiziju. No, zasigurno ima mnogo više podataka u dokumentima koji će biti objavljeni ovih dana


Objavljeni su američki diplomatski podaci. Cijeli svijet je na nogama. Amerikanci pokušavaju zaustaviti curenje informacija. Ostatak svijeta čita da vidi ima li što o njima. Diplomati su ponovo predstavljeni kao legalni špijuni koji tračaju po domjencima, a potom brzo idu kući, zapisuju ono što su čuli i šalju kući. Sve da bi zaradili državnu plaću i državnu penziju.

Saznali smo da je u Rusiji Putin Batman, a Medvedev Robin. I saznali smo da je Gadafi čudan. I da je Berlusconi partijaner. Takve stvari mogli smo zaključiti i gledajući televiziju. No, zasigurno ima mnogo više podataka u dokumentima koji će biti objavljeni ovih dana.

Naime, WikiLeaks, Internet stranica koja je objavila dokumente, objavila je kako će ostatke povjerljivih dokumenata objavljivati svakih nekoliko dana.
To je odlična vijest za sve medije. Osiguran im je redovit i stalni pritok novih vijesti. A političari su, barem na trenutak, preuzeli naslovnice pjevačima i glumcima.

-    Ima što danas na policiji?
-    Nema.
-    Je li bilo što u sportu ili politici?
-    Slabo.
-    A, onda prevedi i objavi  neku zanimljivost s WikiLeaksa.
-    A slike golih žena s porno sajma?
-    To više nije zanimljivo!

NY Times, Guardian, Der Spiegel, El Pais i Le Monde su samo neke od većih novina s kojima je WikiLeaks uspostavio suradnju. Čitanost je zagarantirana. Ostatak medijskog svijeta možda nema takve ugovore, ali ima Internet. Pa tako i Hrvatska. Svi u isto vrijeme čitaju isto. Tračeve diplomata.
Ustvari, kada kažem "cijeli svijet" izostavio sam jedan njegov velik dio. Kinu. Oni imaju zanimljivu politiku informiranja javnosti.

Citiram Večernji list:  "O tome ne pišemo, pa se nije niti dogodilo… Ako nije objavljeno, kao da se i nije dogodilo, stav je kineskih vlasti koje su zabranile da domaći mediji išta pišu ili prenose o cijeloj aferi. Ujedno, kineski pristup internetu uvelike je nadziran pa je vjerojatnost da Kinezi sami prosurfaju do WikiLeaksa ravna nuli."

-    Wiki što?

Dakle, dok ostatak svijeta nestrpljivo čeka objavljivanje novih epizoda diplomatske sapunice, Kinezi niti ne znaju što se događa. Ta činjenica automatski mi potiče pitanje: možda smo i mi, u ostatku slobodnog svijeta, kao ti Kinezi? Mislimo da imamo informacije, a ustvari ih nemamo. Iranski predsjednik, primjerice, za procurjele informacije kaže da su podmetnute. I da im ništa ne vjeruje.

Dakle, imamo tri opcije - informacije su prave, informacije su cenzurirane, informacije su lažne. Otkrivena velika diplomatska sipa sada će u medijske vode ispustiti i još mnogo raznih varijanti, mogućnosti, komentara i analiza. Sve kako bi građanstvu pojasnila i objasnila što se ustvari u svijetu događa. U demokratskom svijetu ne može se, kao u Kini, zabraniti objavljivanje. Dapače, objavljivanje se potiče. Neznanje zbog manjka informacija ili zbunjenost zbog suviška? Putin je Batman? Ili Putina uopće nema?  Birajte u vrlom novom svijetu.