Svako oboljenje ili ozljeda sustava za pokretanje utječe na mišiće i tetive u svojoj okolini. Uz to, jedno te isto oboljenje može proizvesti sasvim različite posljedice na samim zglobovima, te tako dodatno usmjeriti kinezioterapijski postupak (liječenje vježbanjem). A kao i svaki lijek, tako i fizička aktivnost mora biti točno odmjerena u dozi i obliku, kako bi donijela olakšanje, a ne bi naštetila.
Sjajan primjer svemu tome jedan je mladi momak koji trenira skijaško trčanje. Prije više od dvije godine osjetio je bolove u oba koljena zbog kojih se na kraju prestao baviti sportom. Oko dijagnoze nije bilo spora. Radi se o tzv. hondropatiji patele, odnosno bolnom stanju koje uzrokuje oštećena hrskavica na onoj maloj kosti s prednje strane koljena koju zovemo i čašicom. To stanje, naročito kod sportaša, liječi se sporo i teško.
Osim klasične fizioterapije, najvažniji segment terapije svakako je vježbanje. No, kakvo? Tu se niti u struci do kraja ne slažemo.
Tako je naš skijaš učinio i kompjutersku dijagnostiku mišićne snage nogu, koja je otkrila nesrazmjerno slabe mišiće stražnje lože. No, kada se i taj nesrazmjer sanirao, bolovi su ostali, a sposobnost za bavljenje sportom nije se povećala. Osim samog povećanja snage, bilo je pokušaja s cijelim nizom drugih tipova i kompleksa vježbi, ali bez značajnijih rezultata. Tako smo ostali na sto čuda u pogledu daljnjeg liječenja. Na kraju smo pokušali primijeniti drugačije pristupe i otkriti koji sklopovi vježbi kod njega konkretno izazivaju smanjenje bolova. To je dovelo do neobičnog saznanja da u konkretnom slučaju smanjenje bolova postižemo vježbama koje bi kod većine drugih pacijenata s istom dijagnozom uzrokovale pogoršanje simptoma. Sve u svemu, stanje mu se popravilo dovoljno za polagani povratak u skijaško trčanje. I danas, godinu i pol nakon završenog liječenja i dalje se nesmetano bavi sportom.
Sto ljudi, sto ćudi, rekla bi stara narodna poslovica, no isto tako vrijedi i - sto ljudi s istom bolešću, sto različitih pristupa liječenju.
