Šćirica se od davnina koristi za tretiranje disbalansa mokraćnih organa, a na Kvarneru je posebno omiljena za bakterijske upale mjehura. U tu svrhu se koristi suha biljka koja se kuha kao čaj.


Neki dan, vozeći kroz jed­no riječko naselje, ugledala sam ženu koja je na zidić naslonila dvije štake, a ona sama se sva presavila preko zida potpuno ispruženih ru­ku prema dolje. Bilo je očito da se jedva održava na nogama i prvi nagon mi je bio da stanem, izađem iz auta i po­trčim joj pomoći. Ali, kada sam bacila drugi pogled, shva­tila sam da žena bere šćiricu. 

Tu je pala odluka - u slje­dećoj kolumni pisati ću o toj vrijednoj biljci! 

Šćirica, crkvina, vijosnica, Parietaria sp., izrazito su korisne biljke. Kažem u mno­žini, jer u Hrvatskoj rastu četiri vrste. U našem kraju najčešće su Parietaria officinalis i Parietaria judaica. Vr­lo su slične i obje se koriste za ljekovite svrhe. 

Često rastu u starim zi­dovima i po stepenicama, ali treba ih brati samo na čistim mjestima, u kakvom kame­nom zakutku vrta. 

Šćirica se od davnina ko­risti za tretiranje dis­ba­lansa mokraćnih organa, a na Kvar­neru je posebno omiljena za bakterijske upale mjehura. U tu svrhu se koristi suha biljka koja se kuha kao čaj. Djeluje kao diuretik (iz­bacuje vodu iz tijela), čisti bubrege i jača njihov imunitet. Stari ljudi ovoga kraja, a i oni ne tako stari, rado je se sjete kada treba izbaciti „mulj“ iz bubrega ili čak smanjiti kakvu oteklinu na tijelu. Naime, svježa šćirica, zgnječena u kašu, stavljala se kao oblog na oteknuća nas­tala od udarca ili nagnje­čenja. Djeluje vrlo brzo i efi­kasno. 

Da je ovo ljekovita biljka dobro znaju i životinje, pa ćete često vidjeti kakvog starog psa koji ima urinarne probleme kako zdušno brsti šćiricu u parku. Inače me­kano lišće po površini je grubo zbog dlačica te može izazvati povraćanje, pa će često neki psi posegnuti za njom kada im hrana „teško padne na želudac“ i tako namjerno izazvati povra­ćanje. 

No, šćirica je i jak alergen za one koji imaju slab respiratorni sustav. Njen pelud može izazivati kihanje i cu­renje očiju. Ako ste alergični na šćiricu, ne brinite - sku­hate li ju kao čaj, od nje će ostati samo ono dobro i mo­žete ju bez straha koristiti. 

Ako se ne možete sjetiti koja je to točno biljka šćirica - sjetite se biljke iz djetinjstva koju ste lijepili kao ukras na odjeću! Šćirica, crkvina, vijosnica, unatoč urbaniza­ci­ji i dalje je tu uz nas, očito s razlogom.