- Prije početka terapije moramo se uvjeriti da je vlasnik voljan i sposoban nadgledati pacijenta i djelomično sam provoditi liječenje te se strogo pridržavati propisane dijete
Diabetes mellitus najčešće je oboljenje u grupi bolesti žlijezda s unutarnjim lučenjem u pasa. Najčešće obolijevaju starije, nesterilizirane ženke, a općenito ženke obolijevaju 2 do 4 puta češće nego mužjaci. Kod kokera, pudli, špiceva te nekih terijera postoji genetska predispozicija za ovu bolest.
Dijabetes u osnovi dijelimo na inzulin ovisni i inzulin neovisni. Inzulin je hormon kojeg luči gušterača, a neophodan je za normalno odvijanje mijene tvari, prije svega ugljikohidrata. Kod nedostatka ovog hormona, metabolizam glukoze više ne teče normalno, pa je njen nivo u krvi povišen. To je osnovni uzrok svih simptoma šećerne bolesti. Iako je nivo glukoze u krvi kod šećerne bolesti povišen, ona ne ulazi u stanice. Tako ne ulazi ni u stanice moždanog centra koji regulira sitost, pa je oboljela životinja stalno gladna i konzumira veće količine hrane što joj dodatno povisuje nivo glukoze u krvi.
Zbog visokog nivoa, glukoza se počinje osmotski izlučivati urinom u kojem glukoze normalno nema. Glukoza sa sobom osmotski povlači veće količine vode, pa oboljela životinja počinje obilno mokriti i posljedično jako puno pije.
Tako su osnovni simptomi dijabetesa obilno mokrenje i žeđ te uzimanje veće količine hrane uz istovremeno gubljenje na tjelesnoj težini. Većina vlasnika reagira u ovoj fazi bolesti. Liječenje je u većini slučajeva uspješno, no u pravilu je i doživotno. Tako se prije početka terapije moramo uvjeriti da je vlasnik voljan i sposoban nadgledati pacijenta i djelomično sam provoditi liječenje te se strogo pridržavati propisane dijete.
Ukoliko se radi o već spomenutim starijim kujama, prije svega preporučujemo sterilizaciju nakon koje uglavnom slijedi potpuno izlječenje. Ukoliko vlasnici previde navedene simptome dijabetesa, dolazi do težeg oblika bolesti - tzv. ketoacidoze - počinje razgradnja masti u organizmu te se oslobađa mnogo masnih kiselina čija razgradnja ne teče normalno. U tom stadiju oboljenja životinja postaje apatična, nema apetita, dakle evidentno je bolesna, a liječenje je manje uspješno.
Ponekad vlasnici dovedu bolesnog psa zato jer su primijetili da lošije vidi - jedan od, doduše rjeđih, simptoma diabetes mellitusa je mrena. Najvažnije je da se na vrijeme posjeti veterinara kako bi se odredila doza i način davanja inzulina te da bolest "ukrotimo" dok se nisu razvile posljedice fatalne za organizam.
