• Iako je sasvim normalno i prirodno razljutiti se kada nešto pođe po zlu s vašim investicijama, ako dopustite da vas obuzme gnjev, to može pomutiti sposobnost vašeg rasuđivanja

Nedavno je na internet portalu Business.hr objavljen jedan vrlo zanimljiv članak o „Sedam smrtnih grijeha investitora“ koji su naravno simboličnog naziva, ali ukazuju na neke obrasce  ljudskog ponašanja koji nam mogu naškoditi u korištenju ili nekorištenju investicijskih prilika u životu...

Prije dosta vremena i sam sam pisao o tome kako postoje dva osnovna pokretača zbivanja na  tržišta kapitala... Strah i pohlepa!
U  članku na portalu Business.hr s nešto više širine razmatraju se upravo ljudske emocije koje mogu unazaditi ili čak upropastiti neku investiciju, a razvrstane su u grupe od sedam grijeha,  slijedeći simboliku sedam smrtnih grijeha.

Prvi grijeh je ljutnja ili srditost – iako je sasvim normalno i prirodno  razljutiti se kada nešto pođe po zlu s vašim investicijama - bilo da se ljutite sami na sebe, na svog  brokera ili fond menadžera, ako dopustite da vas obuzme gnjev, to može pomutiti sposobnost vašeg rasuđivanja.
Velika je mogućnost da će dionice koje ste kupili svojom ušeđevinom u jednom trenutku pasti vrlo nisko ili dotaknuti dno. No, valja imati na umu da stvari nisu uvijek tako loše kao što se čine. Povlačenje i prodaja nisu uvijek najbolje rješenje. Štoviše, ono vas nekada može samo još više stajati.

Drugi grijeh je pohlepa. Kad se bavite investiranjem na tržištu kapitala, vrlo lako je skrenuti s putanje i početi se zanositi idejama o lakoj i brzoj zaradi. Ipak, dionice, investicijski fondovi i slične investicije nisu stvoreni za kratkoročna ulaganja i brze zarade. U fondove ulažete jer vjerujete u svog menadžera i njegovu filozofiju investiranja. Ako mislite da sami možete bolje upravljati novcem, onda novac ne trebate prepustiti drugima na upravljanje.
U slučaju da svoj novac ipak odlučite prepustiti nekom menadžeru, shvatite da ćete u većini slučajeva morati zaboraviti na trčanje za svakom sljedećom "vrućom" prilikom i opredijeliti se za dugoročne investicije.

Treći grijeh je ponos i škrtost u prihvaćanju tuđih ideja. Većina  investitora želi za svoje uspjehe zasluge pripisati isključivo sebi. Neuspjehe pritom najčešće pravdaju kao nešto što se ionako trebalo dogoditi, nešto na čemu će naučiti, izvući pouku i sl.
Odbijanje priznanja vlastite pogreške je još gore. Ponos i neprihvaćanje tuđih savjeta može imati ozbiljne posljedice za vaš portfelj jer ne postoji novčana nagrada za tvrdoglavost, a definitivno nije pametno stavljati svoj ego ispred vlastite budućnosti.

Četvrti grijeh je požuda. Naravno da se ne radi o požudi u klasičnom smislu riječi. U ovom slučaju radi se o tome da se investitor ne smije "zaljubiti" u određenu dionicu ili fond samo zato što je ranije imao dobre rezultate. Prijašnje izvedbe nisu garancija uspjeha u budućnosti. Osim toga, brokeri i fond menadžeri koji su vješti u prodajnom nastupu mogli bi vas nagovoriti na ulaganja koja možda i ne biste inače napravili da je netko s manje prodajnih vještina nudio iste takve investicije.

Zavist je peti grijeh, a odnosi se na situaciju u kojoj investitor ulazi u investiciju koja je u trendu samo zato što je možda prijatelj ili susjed na njoj puno zaradio, što može biti pogubno. Trava uvijek izgleda zelenije s druge strane ograde, a to mnoge ulagače navede na hirovito ponašanje i krive odluke. Ako se neka investicija pokazala dobrom za vašeg poznanika, to uopće ne znači da je dobra i za vas.

Lijenost je još jedan od grijeha o kojima govorimo. Mnogo je onih koji svoj novac ulože i na njega jednostavno - zaborave. Prepuste ga inerciji ili misle da će se stvari zbivati same od sebe, što čak može biti i točno, ali da li će se zbivati  na najbolji mogući način za vas?
To se nekada isplati, no puno češće završi katastrofalno. Gotovo je nemoguće da neki fond ili dionica ostanu s najvećim zaradama duže vremena. Morate na sebe preuzeti dio brige o svojim ulaganjima - provjeravajte stanje na burzi, kamatne stope i općenito vijesti o dionicama u koje ste uložili novac kako biste zaštitili svoju imovinu. To je vaš novac, a o njemu nitko neće više brinuti nego vi sami, kao njegov vlasnik... Pri tome naravno koristite stručnjake kojima je to posao, za onaj dio koji vam je potreban ili koji ne stignete sami.

Proždrljivost je naziv zadnjeg, sedmog grijeha, naravno, ne u prehrambenom smislu. Tu treba uzeti u obzir da, iako je raznolikost portfelja poželjna, to ne znači da morate pristajati na svaki rizik koji vam se nudi i kupovati sve i svašta, a samo radi disperzije rizika. Primjerice, mješoviti investicijski fondovi već ulažu dio kapitala u dionice, dio u obveznice. Samim time zlatno pravilo diverzificiranja je ispunjeno. Nema potrebe širiti svoja ulaganja na previše strana. Svaka investicija bi trebala biti zastupljena s 10 do 20% ukupnog portfelja, što znači da bi ih trebalo biti pet, šest ili sedam, a nikako petnaest ili dvadeset. Time postižete optimum dvaju suprotnih težnji, disperzije rizika s jedne i efikasnosti, tj. efektivnosti ulaganja, s druge strane, a osim toga i olakšavate si život jer voditi brigu o, recimo, 20 različitih investicija kvalitetno i to u slobodno vrijeme, kao hobi, baš i nije lako.