Jedan od uzroka šepanja kod mladih pasa posebno velikih pasmina je panosteitis. Radi se o upalnom procesu koji se javlja na dugim, cjevastim kostima psa kao što su kosti prednjih i stražnjih nogu. Glavni simptom je šepanje koje može biti vrlo izraženo. Ponekad bolestan pas šepa na samo jednu, a ponekad i na dvije noge istovremeno, a nekada se šepanje seli s noge na nogu. Pri pregledu je izražena bolna reakcija kod palpacije dugih kostiju. Bolest je prvo opisana 1951. i to kod Njemačkih ovčara pa je neki i danas nazivaju panosteitisom njemačkih ovčara, no javlja se i kod drugih pasmina pasa. Vrlo je čest kod njemačkih ovčara, dobermana, zlatnih retrivera, njemačke doge. Mužjaci obolijevaju češće nego ženke. Javlja se u dobi od 5 do 12 mjeseci starosti, iako se iznimno može javiti već kod šteneta starog samo 2 mjeseca ili kod odraslog psa starog 5 godina. Točan mehanizam nastanka kao i uzrok promjena na kostima koje dovedu panosteitisa nije poznat. Pretpostavlja se da su kod nekih pasmina u pitanju genetski faktori, (njemački ovčari) a nagađa se o više mogućih uzroka (alergijske reakcije, poremećaja vaskularizacije dugih kostiju kod brzog rasta, metabolički poremećaji). Stručna literatura navodi da je najčešće panosteitisom zahvaćena prednja noga i to podlaktične kosti i nadlaktica, a nekoliko puta rjeđe panosteitisom su zahvaćene kosti stražnjih nogu. Pas počinje šepati iznenada, bez prethodne traume, a šepanje traje od nekoliko dana pa sve do nekoliko tjedana. Šepanje je ponekad tako izraženo da pas vrlo nevoljko ustaje, a napadi šepanja mogu biti praćeni nedostatkom apetita, apatijom pa čak i povišenom tjelesnom temperaturom. Možemo reći da se panosteitis javlja u napadima. Prvi je napad obično i najteži. Tipično je da za prvih nekoliko dana pas šepa sve jače i jače i tada obično vlasnici potraže pomoć veterinara. Najčešće damo analgetike ovisno o tome koliko je jaka bol i koliko su vlasnici strpljivi. Vrlo često takvo šepanje prođe i bez liječenja za nekoliko dana, no ponekad je i jedan dan predugo za gledati psa koji leži, ne jede jer ga noga jako boli. Tipično je da se napadi šepanja javljaju svakih mjesec dana , a tada dođe i do poznatog "seljenja" šepanja obično sa prednje na stražnju nogu, pa opet na prednju…..Razmaci između napada šepanja mogu biti samo mjesec dana, ali isto tako opisani su slučajevima sa pauzama od 4, 5 mjeseci između dva napada. Spontano izlječenje očekujemo u dobi od 20 mjeseci ( kod nekih i ranije ovisno o pasmini). Kliničkim pregledom obično ustanovimo jaku bol kod palpacije dugih kostiju. Kod procjene stupnja boli također je potreban oprez jer je ovisno o temperamentu psi jako različito reagiraju kada im stisnemo bolno mjesto. Neki pokažu bol tek tako da promjene izraz lica dok drugi zaurlaju praktički prije samog dodira. Utoliko je veterinaru lakše ako dobro poznaje psa, pa će lakše procjeniti njegovu reakciju. Važno je znati da ne postoji pozitivna koleracija između stupnja boli i promjena vidljivih na rtg-u tako da se može dogoditi da pas trpi jaku bol, a na rtgu su promjene jedva zamjetne i obrnuto. Nekada se smatralo da kod ovog oboljenja u krvi naraste broj eozinofilnih stanica, no novije studije kažu da je krvna slika u pravilu u granicama normale.