U slučaju našeg čitatelja, kvar treba tražiti u curenju glavnog kočionog cilindra, koji propušta kočiono ulje u servo uređaj i tako oštećuje membranu, ili u lošoj sreći kod izbora polovnih serva s otpada
Jedan naš čitatelj ima problema sa servo uređajem ili, kako to on naziva, "padelom" servo kočnice. Ako pogledamo unazad, skroz do prvih automobila, koje je bilo jedino važno pokrenuti s mjesta, vidjet ćemo da su kočnice bile zadnja rupa na svirali, jer, zaustaviti nešto što ide tri kilometra na sat i nije bio problem. Vjerojatno su razmišljali u stilu "samo da se pokrene i vozi bar sto metara. Kad se to dogodi (ako se dogodi), tada ćemo misliti i na kočnice.“ I dogodilo se!
"Auto" je krenuo, a iznad njegovih kotača učvrstili su drvene poluge, koje su se naslanjale na površinski obod kotača i koje su povlačili kad je trebalo stati. Stalnim usavršavanjem, pakleni stroj je bio sve jači i vozio sve brže. Sada je bilo potrebno ozbiljno prići problemu zaustavljanja.
Sljedeći korak bile su kočnice kakve još i dan danas imaju bicikle - mehaničke. Onda su shvatili da hidraulika čini čuda i prijenos od pritiska pedale do cilindara u kotačima ostvarili tlakom ulja. Približavamo se vremenu kad će i takav sistem polako otići u muzej, jer su već u završnoj fazi testiranja električne kočnice. I ne samo to, osim što će biti na "struju", između pedale i same kočnice neće biti nikakvih cijevi ni kabela. Sve komande s pedale prenosit će se daljinski, kao kod biranja programa na televiziji. U slijedećoj fazi, pedala neće imati ni hod kakav ima u današnjim automobilima, nego će umjesto pedale biti ploča, koja će pritisak na nju elektronski prenijeti na kotač i tako kočiti. Ako mislite da ćemo to morati čekati jako dugo, varate se.
Električna ručna kočnica više nije nikakva novost na nekim automobilima više srednje i više klase, nego sastavni dio osnovne opreme.
Kočnice su, i uz sadašnji hidraulički sistem kočenja, doživjele mnoge promjene ili, bolje rečeno, poboljšanja i dodatke. Tako je prva ozbiljnija inovacija načinjena ugradnjom servo uređaja, koji ima zadatak olakšati kočenje. Slijedio je ABS uređaj, koji ne dozvoljava blokiranje kotača na skliskoj podlozi, ma kolikom snagom mi pritisnuli pedalu. Raspored sile kočenja na pojedine kotače isto nije više velika novost. Računalo dobiva podatke o tome koji kotač proklizava u momentu kočenja i tada mu smanjuje ili onemogućava kočenje da ne bi došlo do zanošenja vozila i gubljenja pravca. Neki rasni automobili imaju i uređaj koji reagira na prisutnost vode na disku kotača. U momentu pojave vode, uređaj još više primakne disk pločice disku, kako bi pločice ujedno bile i "otirač" vode s diska prije samoga kočenja. Neki će reći da je to pretjerano, no, ako se auto zbog toga zaustavi i desetak centimetara prije, nečiji život može biti spašen.
Vratimo se pitanju o servo uređaju s početka. Vlasnik je, naime, već dva puta na svom vozilu mijenjao servo uređaj. Nažalost, oba puta neispravan uređaj je zamijenjen polovnim s autootpada, jer su novi dosta skupi.
Čemu uopće služi servo uređaj? Stručno se zove pojačivač snage kočenja, što bi značilo da je za isti efekt kočenja, uz servo uređaj, potrebna znatno manja snaga noge na pedali nego kad ga ne bi bilo. Dok je nekad bio samo dodatni uređaj, danas ga imaju svi automobili. Radi na principu podtlaka na način da, kad motor radi, podtlak iz usisne cijevi, preko armiranog crijeva spojenog na kućište serva, djeluje na membranu u unutrašnjosti, koja osovinom gura klip kočionog cilindra. Ako bi to pojednostavnili, onda bi rekli da se, u trenutku pritiska na pedalu kočnice, membrana koju vuče podtlak iz motora pomiče prema naprijed i tako se zajedničkim snagama noge i "zraka" ostvaruje kočenje. U tome je servo doista dobar pomagač ili sluga, što je doslovni prijevod s talijanskog jezika. Napomenimo da se kod dizel motora podtlak ne vuče iz usisne cijevi, nego ga ostvaruje posebna pumpa. Kvarovi servo uređaja relativno su rijetki, jer se na njemu može oštetiti samo membrana ili izlazni ventil. Kad membrana pukne, pritiskom na pedalu kočnice javlja se jači zvuk propuštanja zraka, koji onda nekontrolirano ulazi u usisnu cijev, gdje remeti odnos zraka i benzina, pa može doći do gašenja motora. Tada servo uređaj radi smanjenom snagom ili uopće ne radi, što se manifestira tvrdom pedalom kočnice i dužim zaustavnim putem. Osovina membrane može se podešavati i to je važno prilikom zamjene servo uređaja, naročito kada se mijenja rabljenim, jer se lako dogodi da je membrana prenapeta, pa će onda izazvati efekt kao da nam je noga za vrijeme vožnje naslonjena na pedalu, tj. stalno će lagano kočiti.
U slučaju našeg čitatelja, kvar treba tražiti u curenju glavnog kočionog cilindra, koji propušta kočiono ulje u servo uređaj i tako oštećuje membranu, ili u lošoj sreći kod izbora polovnih serva s otpada. Ako su bili skladišteni u neadekvatnim uvjetima ili su duže vrijeme mirovali pod utjecajem različitih vremenskih prilika, tada materijal membrane mijenja strukturu i ponovnom upotrebom lako puca.
