... je počela. To u Scipionu jasno vidimo po pacijentima kojim nam dolaze po pomoć. Uobičajeno u ovo doba godine to su bolni sindromi vratne kralježnice pogoršani intenzivnim plivanjem. Ukoliko sve bude kao i proteklih godina, u slijedećih dva mjeseca polako će se povećavati broj onih čija se križobolja pogoršala, a nakon toga vjerojatno ćemo vidjeti i povećan broj pogoršanja kod bolnih stanja u ramenu i koljenu. Uobičajen vrhunac broja bolnih sindroma uzrokovanih ili potaknutih intenzivnim plivanjem dogodit će se na prijelazu iz kolovoza u rujan, otprilike na kraju sezone godišnjih odmora.
Iako se plivanje redovito preporuča bolesnicima koji pate od kroničnih bolnih sindroma na kralježnici i zglobovima, a kao metoda samopomoći gotovo bez popratnih pojava, te kao metoda vježbanja koja ima malo iznimaka, iskustva u fizioterapiji nešto su drugačija. Za razumijevanje te razlike valja razumjeti što se događa unutar samog plivanja.
Možda najbolji početak uviđaja u moguće opasnosti ove fizičke aktivnosti jesu podaci o najčešćim ozljedama kod profesionalnih plivača. Očekivali biste, ako je plivanje već toliko zdravo, da će to biti i sportaši s najmanje ozljeda. No, nije tako. U natjecateljskih plivača najčešće stradaju upravo vratna kralježnica i ramena, a potom koljena i donji dio leđa. U jednoj studiji američki su liječnici procijenili da su ozljede koljena u plivača na četvrtom mjestu po učestalosti među svim sportovima, a poslije američkog nogometa, bejzbola i košarke. Pa, po čemu je onda plivanje posebno, zašto ga preporučujemo i gdje se kriju opasnosti?
Principijelno, desetominutno plivanje neće naškoditi nikome. Ono što većina nas čini kada je na plaži, u stvari je kratkotrajno hlađenje u moru, te osim mogućeg bliskog susreta s morskim ježom, ili ozljede uzrokovane oštrim kamenom pri ulasku ili izlasku iz mora, ne predstavlja opasnost. Dugotrajno plivanje, naročito ono koje traje 30 minuta ili više, može uzrokovati povećanje mišićnog tonusa, a potom i pojačanje nekih bolnih stanja. Problem je u tome što razvoj mišićne napetosti nećete osjetiti dok ste u moru. Kombinacija biokemijskih procesa koji se događaju pri fizičkoj aktivnosti (u ovom slučaju plivanju), te prohladne vode koja vas okružuje smanjuje osjete, pa tako i one mehaničke ili bolne. Uobičajeno, bolnost nastupa kada ste već davno na suhom, ili u krevetu.
Drugi je problem samo plivanje kao takvo. Malo tko od nas zaista pliva pravilno. Gotovo svi većinu vremena u moru provedemo krećući se na način sličan prsnom plivanju, uz glavu koja je konstantno iznad vode. Prilikom „leđnog“ načina, ponovo je vrat u prisilno napetom položaju, a sama tehnika plivanja gotovo da i nema veze sa onim leđnim stilom kojeg vidimo kod plivača koji su prošli školu plivanja. „Kraul“ ili slobodni stil posebno opterećuje rameni zglob i vratnu kralježnicu, a ništa blaži, pri dužem plivanju, nije niti za križa.
Ipak, ljeto, sunce i more zaista nose mnogo prilika ne samo za dobar provod, već i za ublažavanje mnogih bolnih stanja na sustavu za pokretanje. No, potrebno je malo pažnje, nešto znanja i upornosti. Umjereno plivanje, u kombinaciji sa drugim aktivnostima, kako u moru tako i na suhom, može poslužiti kao osnovni ili pomoćni način liječenja. Više o svemu tome u slijedećem broju Burze.
