Jeste li primijetili da trgovački centri podsjećaju na crkve? Velika zdanja, puna stakla i sjajnih površina. Velika predvorja. Veličina stvorena da osupne. Veličina stvorena da se osjetiš malenim. I sjaj koji budi želju da postanete dio njega. Da budete kap što pomaže ga tkati. Sjećate li se osjećaja odlaska u Trst? Dok su kod nas dućani bili neugledni i ružni, sa izborom od samo nekoliko artikala, u tom gradu preko granice bilo je svega. Bilo je lijepe odjeće, raznih vrsta jela, pašte, stotine tehničkih artikala. A cipele? Lijepe kožne kvalitetne cipele pravog, talijanskog dizajna. Bilo je svakakvih čokolada, alkohola, stranih cigareta. Marlbora! Stranih nosača zvuka. Odlazak je bio milina za sva osjetila. Trst nije bio samo veliki shopping centar i suprotnost od monotonije i sivila s naše strane granice.. On je bio više od toga. Doživljaj. Grad sjaja. Svjetla. Religiozno iskustvo. Sada za takva iskustva više nisu potrebna hodočašća. I naša država je prešla na novu vjeru i počela graditi hramove. Sve ono čemu smo se tamo divili i što smo smatrali svetim sada je tu. Koliko god čovjek treba vjeru da bi živio, toliko i vjera treba štovatelje da bi opstala. Pokršteni smo. Veličina i sjaj više nisu privilegije Talijana ili Austrijanaca. Sada te luksuze imamo i mi. Na Škurinju. Na Podmurvicama. Crkve niču kao gljive poslije kiše. Napaćeni i siromašni narodi su idealni za pokrštavanje. Svuda niču veliki i sjajni hramovi. Sa puno parkirališnih mjesta ispred. Sve one velike kršćanske crkve što su se gradile i što ih još uvijek grade imale su istu funkciju. Morale su i moraju biti velike, monumentalne. Tako da kada stanete pred nju osjetite božansku moć. Kada uđete, da vas prostor obgrli i nadvlada. Ljudi poštuju veliko i moćno. A ignoriraju i omalovažavaju sitno i krhko. Koja je najzanimljivija životinja u zoološkom vrtu? Hrčak? Prije bih rekao da je slon. Zamislite da crkve nisu visoke 20-tak metara, već da su poput onog šatora na Korzu(za besplatno mjerenje krvnog tlaka). Bi li se ljudi bojali Boga?… Zašto se naši političari voze u audijima, a ne u stojadinima? Zato jer bar na taj način mogu na sebe nalijepiti neko poštovanje. Zato se okružuju i policijom i silnim guzoljupcima. Što je oko njih više ljudi i skupih predmeta, to se stvara dojam veće važnosti. Istim "trikom" koriste se i moderni shopping centri. Sjaj. Skupoća. Vrijednost. Važnost. Oni su crkve nove religije-kapitalizma; hramovi novca. Tamo također postoje stanoviti rituali vjere, kao i u bilo kojem hramu. Kada ulazite u crkvu, prekrižite se svetom vodicom. Tek tada možete obavljati sve ostale radnje. Prije no što uđete u džamiju, skidate cipele. A pri ulasku u shopping centar potrebno je ubaciti 5 kuna u kolica. Tek tada možete moliti. Tek tada možete kupovati. Dok molite, sa zvučnika se na vas slijevaju blagi tonovi lagane, tihe muzika koja kao da govori: Sve je lijepo i veselo, svi smo radosni, kupuj, kupuj, kupuj… U crkvi tu funkciju obavljaju orgulje i zborovi. Sve je lijepo, slava Bogu na visini. Sa zidova crkve blago vas gledaju lica svetaca. Oni su vaš uzor. Trebali biste težiti da budete kao oni. Pošteni, pravedni, puni ljubavi i dobrote. Sa zidova centara smiju vam se lica sa plakata. I oni su uzori: imaju lijepe bijele zube, sjajnu čvrstu kosu, oblikovane mišiće i dobar ten. Jedni reklamiraju vjeru. Drugi šampone. Svoje probleme i nedoumice izlažete svećeniku. On je uvijek tu kako bi vas saslušao. Kako bi vam pomogao. Dao savjet. U trgovini tu je voditelj prodaje. Uvijek spreman i na usluzi. U crkvi postoji i ispovjedaonica. Tamo svećeniku ispovijedate nakupljene (zarađene) grijehe. A on vas tih grijeha odriješava. I daje vam svoj blagoslov. Moderna ispovjedaonica se zove malko drugačije: kasa. A ispovjednik je najčešće žena: prodavačica. No princip je isti. Odriješite se plaće i dobijete račun. Nakon ispovijedanja, iz hrama izlazite zadovoljni, pročišćeni, puni nove energije…. Amen! I iz shopping centra izlazite zadovoljni: sa novim CD-playerom…. Hvala i dođite nam opet!