Svakog dana pronalaze se nove mogućnosti zaštite vozačkog prostora, kako boljim materijalima, tako i rasporedom pravca i sile gužvanja


Kada je nekad davno cestom "protutnjio" prvi auto, niti njegovi izumitelji, a ni ondašnji puk, sigurno nisu mogli znati do kakvih će se sve razmjera razvijati. Da je tada netko spomenuo karoseriju ili, još luđe, neku sigurnost automobila, čuđenje bi bilo veće nego sama pojava paklenog stroja. Kakva sigurnost, kada su ljudi bili brži od njega, a s tri kilometra na sat, mogao je ugroziti samo neku pospanu mačku.

No, sve se mijenja, pa je tako ta mašina dobila blatobrane, krov, haube i, naposljetku, vrata. Krug je zatvoren, a kocka bačena. Rodilo se nešto što će svi moći u svako doba i u svim prilikama koristiti.

Onda je počela bitka za ljepotu automobila, a krojači su se trudili tko će napraviti ljepšu liniju. Vremenom je snaga motora rasla, a brzine se povećavale. Razvojem proizvodnje, bilo je sve više vozača, ali i poginulih na cestama. Kada je auto došao do nekog tehnološkog vrhunca i kad su shvatili da će ubrzo automobili nalikovati jedan drugom kao jaje jajetu, proizvođači su bacili najveću pozornost na sigurnost vozača i putnika, jer je to ono što će najviše prodavati aute.

Ako pratite reklame gdje se nude automobili, malo će tko propustiti spomenuti da je prikazani model dobio pet zvjezdica za sigurnost. No, ni to više nije tako rijetko, budući su kod dosta vozila dostignuti najstroži kriteriji, pa će ubrzo trebati dodati koju zvjezdicu više, za koju će se trebati boriti.

Auto, dakle, može biti sigurnosna kutija ili mrtvački sanduk, ovisno o tome koliko je kvalitetno karoserija konstruirana i napravljena. Toliko siguran auto, koji će izdržati baš sve udare i prevrtanja, a u njemu će svi ostati živi i zdravi, ne postoji, a još dugo ni neće. Ipak je, u relativno kratkom vremenu, došlo do konstrukcijskih promjena na cijelom automobilu, pa je tako sigurno da netko tko je osamdesetih godina poginuo za volanom ili kraj njega, u istoj situaciji bi danas zadobio tek lakše ozljede.

Kad dizajneri nacrtaju osnovni oblik novog vozila, pazeći pri tome da linija slijedi zadani stil, moraju uskladiti aerodinamiku, kako bi se auto sa što manje otpora probijao kroz zrak. Tada na scenu stupaju inženjeri, koji pomoću moćnih kompjutera određuju kako će izgledati "kavez", tj. limeni nosači na koje se pričvršćuje vanjska limarija, koja automobilu daje izgled. Tu svaki proizvođač ima svoja rješenja, ali se sva svode na to kako čim više zaštiti putnički prostor. To bi značilo da se sve ispred i iza može izgužvati, ali da se, i nakon većih udaraca, vrata mogu normalno otvoriti. U tu svrhu uzdužni nosači i pojačanja na prednjoj strani imaju funkciju harmonike, tj. zadatak da "upiju" što više energije, odnosno udarca. To se postiže limom različite debljine, negdje već savijenim u valovitom obliku, različitim materijalima lima i nosačima savijenim u luku. Sve to bi trebalo pridonijeti da, uz dodatnu sigurnost zračnih jastuka, sigurnosnih pojaseva, pedala koje se lome kako ne bi prikliještile noge vozaču itd., putnicima osiguraju sigurnost. Nakon kompjuterskog rješenja i izrade automobila, unište se deseci vozila kako bi se i u praksi pokazale prednosti i nedostaci nekog rješenja.

Onaj koji nikad nije doživio sudar, možda nema ideju kako to izgleda, pa, za takve, evo usporedba: udarac u nepokretnu tvrdu prepreku s pedeset kilometara na sat isti je kao pad automobila "na nos" s trećeg kata zgrade. Samo deset kilometara na sat veća brzina vrijedi jedan čitav kat više.

Svakog dana pronalaze se nove mogućnosti zaštite vozačkog prostora, kako boljim materijalima, tako i rasporedom pravca i sile gužvanja. Već odavno, za veću bočnu sigurnost, u vrata se iznutra po sredini ugrađuju profilna ojačanja, koja povećavaju krutost i do trideset posto.

No, u zadnje vrijeme, nije naglasak samo na zaštiti onih u automobilu, nego i pješaka. U tu svrhu mijenja se konstrukcija prednjeg branika, a poklopac motora se prilikom frontalnog naleta na pješaka lagano izdigne dijelom do stakla prema gore, kako bi većim kutom  ublažio udarac. Tko zna, možda će za nekoliko generacija ova tema postati suvišna, jer neće biti prometnih nezgoda. Pješaci neće ni nogu moći staviti kuda budu išli automobili, svi će voziti u istom smjeru, a satelit i kompjuteri onemogućavat će visoke brzine i pretjecanje tamo gdje to nije moguće. Do tada, bez obzira što se u kabini osjećate relativno sigurni, pamet u glavu i u noge!