Štovani čitaoci Burze a i čitaoci - prosvjednici, da prestanem s objavljivanjem članaka o graditeljstvu, na vašu i opću (ne)sreću nije održivo, a zbog prosvjeda nekolicine čitatelja na točku I. iz mog prethodnog članka (Graditeljski grijesi). Štovani prosvjednici, vašu kritiku mog stava do bespravne gradnje, odnosno na moju; kako je jedan od Vas sročio - simpatiju do, odnosno obranaštvo, bespravne gradnje neprimjereno profesionalnoj etici i ovlaštenjima mi datih od strane društva, spreman sam skrušeno prihvatiti, ali što onda učiniti s a) člankom 50. Ustava RH, koji glasi: Zakonom je moguće u interesu Republike ograničiti ili oduzeti vlasništvo, uz naknadu tržne vrijednosti. Poduzetnička se sloboda i vlasnička prava mogu iznimno ograničiti zakonom radi zaštite interesa i sigurnosti Republike, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Ustav R. H. koji je stupio na snagu 22. prosinca 1990 godine, ne pozna institut gubitka prava vlasništva bez naknade, a i bespravno sagrađeni objekt ima svog vlasnika. Zakonom je, doduše moguće u interesu Republike ograničiti ili oduzeti vlasništvo ali uz naknadu tržišne vrijednosti, na primjer djelomičnom ili potpunom eksproprijacijom ili obeštečenjem prilikom rušenja. Ustav, dakle samo kao iznimku predviđa da se zakonom vlasništvo ograniči, i to samo za određene svrhe, ali ne i to da se oduzme bez naknade. Nasuprot tome primjenom odredaba čl. 54. i 89. ZGZ vlasništvo izgrađenog objekta oduzima se bez naknade i time se krši navedena odredba čl. 50 Ustava ali i 48. st. 1. kojim se jamči pravo vlasništva, te odredba članka 3. koja nepovredivost vlasništva ističe kao jednu od najviših vrednota ustavnog poredka R.H. Naglašavam da se misli na građevinu na kojoj postoji pravo vlasništva. Interesantan je slučaj iz “davnina” kada to pravo vlasništva nije zadovoljeno: Po pravnim pravilima imovinskog prava o nesavjesnom građenju (na tuđem zemljištu), vlasnik odnosnog zemljišta ima pravo izbora između zahtjeva za naknadu za zauzeto zemljište i zahtjeva da se sagrađeno na tom zemljištu ukloni odnosno sruši. izuzetno sud može odbiti zahtjev za rušenje izgrađenog objekta, ako to zbog vrijednosti objekta u odnosu na vrijednost zauzetog zemljišta ne bi bilo društveno opravdano ili ako uzimajući u obzir ponašanje vlasnika zemljišta i graditelja i druge okolnosti ocjeni da zahtjev za rušenje objekta predstavlja zloupotrebu prava. (Rješenje Saveznog suda, Gzs-10/82 od 11.3.1982.) b) velikog nesklada između strogih propisa i “mekog” nadzora koji bi trebao spriječiti svaki pokušaj bespravne gradnje odmah; još u početku. c) kada posjeduje ili ne posjeduje odobrenje o lokaciji građevine. Ako društvo nema mogučnosti (ili interesa?) da osigura određene prihvatljive uslove stanovanja, neka barem dozvoli izgradnju jednog broja stambenih jedinica slabijeg kvaliteta na (manje atraktivnim) zemljištima koja su lošije opremljena (tzv. socijalna naselja).