Gnojna upala maternice ili piometra ozbiljno je bolesno stanje sa kojim se vrlo često srećemo i kod pasa i kod mačaka. Mada se to u momentu kada nam je bolestan pas ili maca ne čini takvim, piometra ne nastaje preko noći, jer promjene endometrija (unutarnje sluznice maternice) nastaju u pravilu postepeno. Kada nastane piometra pojavljuju se i sistemski simptomi bolesti. Najčešće obolijevaju srednje stare ženke (prosjek je po literaturi 7 godina), ali može se pojaviti i kod vrlo mladih kao i kod vrlo starih kuja. Javlja se mjesec i pol do dva nakon tjeranja. Vlasnici primjećuju da je kuja bezvoljna, obično puno pije i mokri, ima slab apetit. Neke bolesne kujice povraćaju. Vlasnici često primijete da su slabe na stražnjim nogama. Ponekad se javlja gnojni iscjedak iz vulve i u tom slučaju je dijagnostika vrlo jednostavna, a u nekim slučajevima vlasnici ne primijete iscjedak jer se kujica stalno čisti, ali primijetiti će da se ona konstantno liže. Kod tzv. zatvorene piometre, nema iscjetka jer je vrat maternice zatvoren, pa je dijagnostika kompliciranija. Prvi znakovi piometre obično se javljaju mjesec i pol do 2 mjeseca nakon završenog tjeranja. Ono što je važno ovdje naglasiti je da što vlasnici ranije reagiraju na prve znakove bolesti, odnosno i na minimalno pogoršanje stanja, to će i samo liječenje te i oporavak biti kraći i uspješniji. Kod nemalog postotka oboljelih od piometre, unatoč poduzetom liječenju i operativnom zahvatu ishod ne mora uvijek biti uspješan. Naime, ukoliko je životinja dovedena veterinaru u momentu kada je već nastala septikemija (prodor bakterija u krvi) ili endotoxemia (prodor bakterijskih toksina), a pogotovo ako je zbog nakupljenog gnoja kod zatvorene piometre došlo i do pucanja stjenke maternice, te izljeva gnoja u trbušnu šupljinu, a kao posljedice toga do razvoja peritonitisa, prognoza je tada vrlo loša. Kada je jednom piometra dijagnosticirana ovisno o općem stanju kuje i stadiju bolesti odlučujemo se za konzervativno ili kirurško liječenje. Svakako se prije operativnog zahvata nastoji lijekovima dovesti kuju u što bolje stanje kako bi se smanjili rizici anestezije. Svakako treba korigirati dehidraciju, po mogućnosti svesti tjelesnu temperaturu na normalu i napraviti osnovne krvne pretrage. Ukoliko ste vlasnik kuje koja ulazi u srednju životnu dob dobro je razmisliti o sterilizaciji kao elektivnom zahvatu, znači operirati kuju u preventivne svrhe. Htjela bih naglasiti da piometra nije kirurška hitnoća!! Jako je važno prije operativnog zahvata što je moguće bolje korigirati dehidraciju te pokušati dovesti pacijenta u što bolje opće stanje prije zahvata. Piometra se može liječiti kirurški ili konzervativno. Piometra se može liječiti konzervativno ako je otvoren cervix i to lijekovima koji će stimulirati kontraktilnost maternice. U tu svrhu najviše se koriste prostanglandini. Ovakvo liječenje povezano je sa rizikom rupture uterusa posebno ako je u maternici puno gnoja i ako je stjenka maternice tanka. Ako se odlučimo na terapiju prostanglandinima (obično na zahtjev vlasnika koji odbijaju sterilizaciju jer žele pariti ženku u slijedećem ciklusu) tretman traje najčešće 2 do 3 tjedna odnosno sve dok je prisutan iscjedak iz vulve. Uz to dajemo i antibiotike. Nakon ovakvog liječenja kod početka slijedećeg tjeranja uzimamo vaginalni bris za bakteriološku pretragu i tretiramo kuju indiciranim antibioticima sve do ovulacije. Recidive imamo u 50 % slučajeva pa svakako preporučujemo sterilizaciju nakon dobivanja željenog legla. Kod piometre zatvorenog tipa do nedavno je jedina terapija bila operativna. No sada na tržištu postoje preparati koji djeluju antiprogesteronski. Njihova aplikacija izazvati će otvaranje vrata maternice i omogućiti će istjecanje gnoja. Terapija ovim lijekovima dolazi u obzir samo kod kuja kojima je intaktna funkcija jetre i bubrega.