Buđenje iz anestezije kod jako izraženih promjena može biti rizično pa takvog pacijenta treba duže vremena kontrolirati
Brahicefalični psi (shih-tzu, boxer, engleski i francuski buldog, pekinezer, mops i boston terijer) imaju mnogo kraću lubanju od drugih pasa. Tako je kod njih stisnut nosni prolaz, a promijenjena je i anatomija samog ždrijela što povećava otpor ulasku zraka pri udisaju. Sindrom otežanog disanja koji se javlja kod ovih pasmina nazivamo sindromom brahicefaličnih pasmina, a uključuje stenozu nosnica, produženo meko nepce, povećane sacule laringsa i kolaps laringsa (oslabe hrskavice koje su potporna struktura grla).
Sužene nosnice i produženo meko nepce smatraju se primarnim anatomskim defektima kod ovog sindroma, dok laringealni kolaps i povećane laringealne sacule smatramo sekundarnim defektima koje nastanu zbog velikog negativnog tlaka pri inspiriju (udisaju) kod bolesnih pasa.
Najizraženija klinička slika kao i promjene na laringsu biti će kod onih pasa koji imaju sužene obje nosnice.
Kod ovog problema javljaju se sljedeći simptomi: pas vrlo glasno diše, ako se uzbudi ili je izložen većem fizičkom naporu ne može udahnuti dovoljno zraka pa se može javiti sinkopa i cijanoza vidljivih sluznica (nesvjestica, plav jezik). Ponekad je prisutno povraćanje koje nije vezano za obroke. Prosječna starost u kojoj je problem najizraženiji je 3 do 4 godine.
Ako je problem samo u suženim nosnicama pas sa poteškoćama kod udisaja lakše će disati čim mu otvorimo usta. Ako su prisutni i drugi anatomski defekti, disanje će biti otežano i kod udisaja i kod izdisaja. Kod bolesnih pasa pluća je skoro nemoguće preslušati zbog glasnih zvukova koji dolaze iz laringsa.
Larings možemo temeljito pregledati samo pod općom anestezijom, vrh mekog nepca ne bi smio prelaziti vrh epiglotisa, a promatramo ga prije nego intubiramo psa. Povećane laringealne sacule vide se kao bijele, sjajne ,kupolaste strukture kraj glasnica.
Buđenje iz anestezije kod jako izraženih promjena može biti rizično pa takvog pacijenta treba duže vremena kontrolirati.
Sužene nosnice često dijagnosticiramo mnogo ranije kao i produženo meko nepce, pa takvi psi, uz pravovremeni kirurški zahvat, imaju dobru prognozu. Kada je pas stariji od 2 godine, a ima sužene nosnice i produženo nepce - prognoza je dugoročno loša unatoč kirurškom zahvatu. Dakle kirurški zahvat, ako je potreban, treba obaviti što ranije.
Engleski buldozi, na žalost, ne odreagiraju na kirurški zahvat tako dobro kao psi drugih pasmina jer je kod njih vrlo čest nalaz hipoplastičnog (nedovoljno razvijenog ) dušnika, a tu nema pomoći.
Zahvat koji se najčešće radi je istovremena korekcija otvora nosnica i produženog nepca.
Slobodan rub takvog produženog mekog nepca ulazi u larings kod udaha i na taj način ometa normalan protok zraka. Ako su još psu i sužene nosnice, on će pri inspiriju koristiti jaču snagu kako bi mogao udahnuti, što će taj rub mekog nepca potisnuti još dublje u larings. Pokreti mekog nepca i trenje do kojeg dolazi po stijenci laringsa mogu dovesti do edema tog dijela sluznice i dodatno otežati disanje.
Operativni zahvat kojim se skraćuje nepce obavlja se isključivo u općoj anesteziji i na intubiranom psu. Trauma koja će se izazvati mora biti minimalna kako bi se minimalizirala pojava postoperativnog edema sluznice laringsa koji može zatvoriti dišne puteve. Meko nepce skraćuje se toliko da ulaz u dišne puteve ostane slobodan, a opet treba ostaviti dovoljno dugo nepce da može pokriti ulaz u dušnik tijekom akta gutanja. Vizualizacija operativnog polja je ponekad vrlo loša, operira se kroz usta i to dugim, zakrivljenim instrumentima.
