Jako davno, ovo je bolno stanje bilo nazvano šakom perača rublja. Nešto kasnije opisao ga je jedan švicarski liječnik, po kojem ga danas nazivamo. Anatomija: Sa stražnje strane šake smještene su tetive koje opružaju prste i palac. One prolaze kroz šest podmazanih tunela (kompartmenta) koji se nalaze ispod debelog vezivnog mosta (ekstenzorni retinakulum, ili dorzalni karpalni ligament). Prvi dorzalni kompartment leži kod baze palca i kroz njega prolaze dva mišića koji opružaju palac i odvajaju ga od šake (abductor pollicis longus, te extensor pollicis brevis). Oni su neophodni za snažan hvat, te pomažu u pokretima šake. De Quervain-ov sindrom, u stvari je tenosinovitis stenozans. Prevedeno na Hrvatski, to je bolno upalno stanje prvog kompartmenta šake, kod kojeg sinovijalna membrana zadužena za podmazivanje tetiva zadeblja i otekne, onemogućujući tetivama normalan hod poradi manje dostupnog mjesta za pokretanje. Osim sinovijalne membrane, i sama tetiva može zadebljati, da bi na kraju došlo do stvaranja finih vlakana između membrana i tetiva. Ovu upalu može uzrokovati bilo koja promjena što mijenja oblik kompartmenta, ili uzrokuje zadebljanje ili upalu tetiva, kao što je ponavljana trauma, prenaprezanje ili reumatološki proces. Ipak u većini slučajeva, uzrok je nepoznat. De Quervain-ov sindrom najčešće se javlja u dobi između 30 i 50 godina, a žene pogađa 8-10 puta češće. Svi oni koji su često u aktivnostima koje zahtjevaju bočne pokrete šake, u većoj su opasnosti, kao što je udaranje čekićem, upotreba odvijača, skijanje i sl. Bol na bridu palca glavni je simptom ovog oboljenja. Ona se može pojaviti odjednom ili postupno i može iradirati (sijevati) u sam palac, te u zglob šake. Bolnost se pojačava pri aktivnostima šake, posebice pri snažnom hvatanju, pritiskanju ili odvijanju. Otok na bridu palca može biti prisutan, kao i pucketanje pri pokretanju. Pokreti palca poradi boli i otoka mogu biti ograničeni. Liječenje ovog, kao i ostalih kroničnih upalnih tetivnih stanja započinjemo ponajprije sa konzervativnom terapijom. Ovdje valja naglastiti važnost steznika koji će smanjiti pokretanje palca, te ledenih obloga u svrhu smirivanja upale. Zatim je moguće upotrijebiti i cijeli arsenal fizioterapije, od elektroterapije, ultrazvuka, magnetoterapije, lasera. Protuupalni lijekovi mogu biti od pomoći, a u posebno otpornih slučajeva kortizonske injekcije dolaze u obzir. Operativni zahvat izvodi se samo onda kada niti uporno konzervativno liječenje nije postiglo rezultat. Valja svakako naglasiti strpljivost kao najvažniji faktor u liječenju ovog sindroma. Nekada je potrebno i više mjeseci kako bi se bolnost posve uklonila.