Jedan čitatelj u podužem pismu opisuje svoje probleme vezane uz tetivu mišića iliopsoasa, koji traju već godinu dana. On je rekreativni sportaš te je svoje simptome pokušao riješiti mirovanjem, kratkom fizioterapijom te odlaskom u teretanu, ali sve bez uspjeha. Traži savjet kako da zaliječi svoju ozljedu, te se potom vrati u sport.
Iliopsoas je mišić koji polazi s prednje strane slabinske (lumbalne) kralježnice, te unutarnje strane zdjelice, prelazi u tetivu s prednje strane kuka, gdje se i hvata na natkoljeničnu, odnosno butnu kost. Njegova najvažnija funkcija je podizanje noge, što će reći da učestvuje u trčanju, skokovima, a naročito šutiranju lopte nogom te najčešće strada upravo u nogometu i borilačkim sportovima. Jednom upaljena ili istegnuta tetiva ovog mišića zahtjeva ozbiljno liječenje te nije uputno prepustiti tek vremenu da sanira ozljedu, ili se samoliječiti.
U samom početku, valja smiriti upalni proces. U ovom slučaju terapija ledom nije od velike koristi. Terapija laserom, magnetoterapija, te kasnije ultrazvuk mogu biti od pomoći. Po smirivanju akutne faze, potrebno je procijeniti stanje mišića donjeg dijela leđa, trbušnog zida, svih mišića koji okružuju kuk, kao i mišića natkoljenice.
Naime, specifično kod iliopsoasa je upravo to što je on u pravilu lokus minoris rezistenciae, ili točka najmanjeg otpora, pa kada on strada, vjerojatno je riječ o procesu koji zahvaća ili polazi sa drugih mišica kuka, a iliopsoas biva tek "kolateralna" žrtva. Poradi svega toga pokušaji jednostavne fizioterapije usmjerene samo na snaženje i istezanje ovog mišića u pravilu su osuđeni na neuspjeh, kao u slučaju našeg čitatelja. Naprotiv, potrebna je puna sanacija uočenih nedostataka na mišićnom sustavu cijelog donjeg ekstremiteta, a kako bi se ne samo uklonila bol, već i pripremio sustav kuka za opterećenja u sportskim aktivnostima. Uobičajeno trajanje oporavka u kroničnoj fazi rijetko je kraće od tri mjeseca. S obzirom na svoju funkciju, nije rijetko vidjeti istegnuće ili bolni sindrom trbušnih mišića, zajedno sa sindromom iliopsoasa. To uobičajeno pokazuje da je na djelu loše ili nikako liječen jedan upalni proces, koji je s vremenom doveo do drugog. Naročito se često ova kombinacija događa u nogometaša, bilo profesionalnih, bilo rekreativnih.
Valja dodati da iliopsoas osim što podiže nogu, daje i stabilnost donjem dijelu leđa. Skraćen ili oslabljen može biti uzrok kroničnih i teško lječivih križobolja. Štoviše, neki moji kolege govore kako je na ovaj ili onaj način on odgovoran za svaku četvrtu križobolju koju liječe. U koliko bolovi u donjem dijelu leđa traju dugo, usprkos primijenjenoj terapiji, a nemaju jasnog uzroka u samoj kralježnici, tada je vjerojatno problem u mišićima koji okružuju donji dio leđa, od kojih je jedan od važnijih svakako iliopsoas.
