Pojednostavljeno, impingement sindrom u ramenu možemo promatrati kao žulj, ali ne na površini kože, već na dubokim tetivama ramena.


Impingement sindrom ramena predstavlja sindrom prenaprezanja unutar kojega poradi anatomskih i kinezioloških razloga dolazi do produženog pritiska na me­ka tkiva u ramenu (pretežno tetiva rotatorne manšete), koje u konačnici rezultira upa­lom i oštećenjem tkiva.

Pojednostavljeno, impin­ge­ment sindrom u ramenu možemo promatrati kao žulj, ali ne na površini kože, već na dubokim tetivama ra­mena. Do sada, cijela or­to­pedska i fizioterapijska struka bavile su se liječenjem sa­mog žulja, sa više ili manje uspjeha. Napretkom razumijevanja biomehanike ra­mena, kojeg predvode kole­ge i liječnici iz Nizozemske, naša se perspektiva značajno promijenila. Danas nas više interesira što je to dovelo do razvoja upale i oštećenja, ne­go oštećenje samo. 

Kao i kod žulja na peti, pi­tamo se je li cipela preuska, preširoka, prejako ili preslabo zavezana. Tako i u ra­me­nu, u potrazi smo za og­ra­ničenjima kretnji, presla­bom muskulaturom, ili pak prevelikom kretnjom u ne­kim segmentima ramenog obruča, koje imaju potencijal "nažuljati" osjetljiva meka tkiva u okolini zgloba. Kada ih pronađemo, njihova sa­na­cija postaje prioritet, a tera­pija samog žulja sporedni postupak u fizioterapiji.

Dobar primjer za sve ovo nedavni je slučaj jednog mla­dog tenisača sa upornom boli u ramenu, koja se intenzivira pri servisu. Pret­ho­d­no, provedena je fiziote­ra­pija sa ciljem smanjenja bolova i sanacije samog "žu­lja" uz dobre rezultate. Nai­me bolnost se gotovo po­vu­kla. No problem se vratio na­kon samo nekoliko treninga.

Pri pregledu, osim jasnih znakova za impingement, vidljiva je bila izrazita hipermobilnost ramena, koja nije spojiva sa intenzivnim tenis­kim treningom i nesanirana, ima potencijal kontinuirano uzrokovati bolove u rame­nom obruču. Uz odgova­ra­ju­ću terapiju, zasnovanu na metodama manualne medicine uz fokusirani program vježbi, simptomi su se počeli brzo povlačiti, uz postupno intenziviranje trenažnog op­terećenja. Iako će proći još neko vrijeme prije no što bu­de u mogućnosti ponovno ići sa jednog na drugi turnir, dobre su šanse da potpuno i na dugi rok sanira svoj problem.