Stari narodi su koristili sve dijelove hrasta osim korijena. Pogotovo list i koru. Šiške sadrže nešto manje tanina, ali možete ih koristiti skoro za sve namjene za koje se preporučaju list i kora
Danas sam šetala Krkom i naišla na hrast sa šiškama. To su one smeđe kuglice koje se mogu pronaći na tanjim grančicama hrasta. Stvaraju ih kukci, ose šiškarice, tako da u mladu grančicu polažu svoja jaja.
Iako se one tradicionalno sakupljaju tijekom ljeta, pomislila sam da bi bilo zanimljivo baš sada kada su uočljive na golim granama skrenuti vašu pažnju na njih. Jer, ruku na srce, na ljeto će vam od bujnog lišća, ako ih baš ne tražite, teško upasti u oči.
Nekako velike biljke, drveće, ne doživljavamo previše što se tiče njihovih ljekovitih vrijednosti. Većinom smo se ograničili na glog, lipu, brezu i vrbu, a hrast, na primjer, koristimo jako malo. Stari narodi su koristili sve njegove dijelove osim korijena. Pogotovo list i koru. Šiške sadrže nešto manje tanina, ali u principu možete ih koristiti skoro za sve namjene za koje se preporučaju list i kora.
Šiške su se najčešće koristile protiv znojnih nogu s neugodnim mirisom. Sušile su se i mljele u prah, a tim prahom su se prašila, pudrala i trljala stopala. Ovaj prah djelovao je na smanjenje samog znojenja, ali i na pojavu neugodnog mirisa, na zarastanje ranica od ozljeda i gljivica, uraslog nokta i sl. Ukoliko je osoba imala vremena, skuhala bi i čaj od ovoga praha i u njemu namakala noge.
Također, ovim, vrlo fino mljevenim prahom, trljali su se klimavi zubi, zubi kod paradentoze ili se tinktura napravljena od šiški razrjeđivala u vodi pa se ta tekućina mućkala u ustima protiv istih klimavih zubi ili afti.
Dakle, kod svih stanja kod kojih je tkivo trebalo stegnuti i regenerirati, upotrebljavale su se i šiške s hrasta. Sjedeće kupke u mlakom čaju radile su se kod ispadanja debelog crijeva i vanjskih hemeroida, kod rana od poroda. Oštećena i upaljena koža kod neurodermitisa ispirala se ovim čajem, isto kao i herpesi, njime su se ispirale rane i oštećena i ispucana koža.
Iako su se u tradicionalnoj upotrebi pripravci od hrasta koristili i protiv raznih vrsta trovanja, danas znamo da ćemo za takva stanja neizostavno otići kod liječnika. Isto kao i kod različitih vrsta unutrašnjih krvarenja za koja su se nekad davno koristili pripravci hrasta. Stoga mislim da je današnja oralna upotreba hrasta u potpunosti napuštena te usmjerena samo na vanjsku. Jedini moment gdje eventualno možemo razmisliti o oralnoj upotrebi hrasta je eventualno, zaista eventualno, kod vrlo jakih proljeva. Jer hrast zaista jako i snažno steže stolicu.
Mast za rane i ozljede, oštećenu i ispucanu kožu, hemeroide i sl:
10 grama praha šiški pomiješamo s 50 grama masti, zagrijemo, čim se malo zagrije maknemo s vatre i nakon 24 sata ponovo zagrijemo i procijedimo u čistu posudicu.
Tinktura:
100 grama praha šiški prelijemo s 1 litrom jake rakije, zatvorimo i pustimo da odstoji. Nakon 3 tjedna procijedimo. 30-ak kapi rastopimo u 1 dcl vode i dobivenu tekućinu koristimo za tretiranje klimavih zubi, rana i sl. u usnoj šupljini.
Kod izrade pripravaka, kod prelijevanja, obratite posebnu pažnju da sitni dijelovi šiški ne ostanu u pripravku i dodatno zakompliciraju ionako oštećenu kožu ili sluznicu.
