Ductal carcinoma in situ (DCIS) je granični slučaj kod raka dojke. U najvećem broju slučajeva, blizu 95%, ne eskalira prema invazivnom raku. Dakle, ako ga uopće ne liječimo, vrlo rijetko će se stvoriti problem
Mastektomija je kirurško odstranjenje cijele dojke, obično zbog raka. Intenzivno se koristi kao metoda liječenja, a izgleda da u zadnje vrijeme sve više (porast od skoro 40% u zadnjih 10 godina). No, mnogi onkolozi smatraju da se (barem) polovica mastektomija učini bespotrebno. Liječeći rak, koji zapravo i nije rak.
Da pojasnim, ductal carcinoma in situ (DCIS) je granični slučaj kod raka dojke. U najvećem broju slučajeva, blizu 95%, ne eskalira prema invazivnom raku (često se nalazi kod obdukcija, mada žene uopće nisu znale za njegovo postojanje). Dakle, ako ga uopće ne liječimo, vrlo rijetko će se stvoriti problem. Sve glasnija su razmišljanja da DCIS uopće nije rak i da se kao takav uopće ne bi trebao tretirati. No, trenutna praksa još uvijek je vrlo radikalna. Amputacija, kemoterapija i zračenje. Kao i kod invazivnih karcinoma. Signal za paniku podjednako se pali kod žena sa svježom dijagnozom, kao i kod liječnika.
Pojavnost DCIS-a naglo je porasla uvođenjem mamografije. Čak za 10 puta. (Trenutno se polovica slučajeva raka dojke dijagnosticira kao DCIS.) Neki već govore da je to bespotrebna dijagnostička bolest. Pitam se rješava li mamografija zaista problem ili zapravo doprinosi problemu. Naime, ovakva rana dijagnoza ima vrlo upitne praktične koristi. Najprije zračenje tijekom mamografije (od čega će se neke žene dodatno razboljeti), zatim zastrašujuća dijagnoza (koju mnoge žene ne razumiju, misleći da su smrtno bolesne), pa arsenal sakaćenja i skupih lijekova. Liječenje onoga, što ne treba liječiti. Sve više stručnjaka zastupa mišljenje da DCIS treba samo pratiti, ali ne i aktivno liječiti. Žene koje prođu cijeli spektar liječenja nakon dijagnoze DCIS, češće obolijevaju od nekih drugih oblika raka kasnije u životu, a tu osobito mislim na rak pluća. Danas već postoje metode, kojima se može predvidjeti koji slučajevi DCIS-a (njih oko 5%) su opasniji po svom karakteru.
DCIS treba shvatiti kao upozorenje da su potrebne neke promjene u životu kako bi se sačuvalo zdravlje ubuduće. Tu mislim na prehranu bez šećera, mlijeka, pšenice i cijelog spektra konzerviranih i visokoprerađenih namirnica. Masnu hranu svesti na minimum. Pripaziti na eventualne manjkove vitamina B i C, razmisliti o dodacima selena, cinka i ribljeg ulja. Svakako provesti intenzivnu detoksikaciju, a važan dio toga je eliminacija amalgamskih plombi. Povremena sauna dosta pomaže. Živite zdravo i veselo, samo to čuva od bolesti.
