Zamislite da vam netko ponudi sendvič, u kojem je jedino punjenje sol! Mislite da se tako nešto ne može jesti? Varate se, jedna kolegica mi se hvalila da joj je u djetinjstvu to bio osobit užitak!! Manje drastičnih primjera ima u izobilju. Prvo puna žlica Vegete u lonac, onda još soljenka na stol za poboljšavanje okusa. Već i vrapci znaju da meso bez začina nema nikakav okus ili (barem) nema ni izdaleka dovoljno dobar okus. SOL MASKIRA LOŠU OSNOVICU, rekli bi zlobnici. Ima dosta kontradikcija oko soli. Neki je dižu u nebesa, a neki je šalju u pakao. Za neke je zdrava hrana, a za druge je otrov. Neki se vesele njenom jodiranju, jer su im rekli da tako neće dobiti gušavost, A DRUGI TRČE U INOZEMSTVO I KUPUJU NEJODIRANU SOL (i isto ne obolijevaju od gušavosti). Ako izuzmemo neke ekstremne slučajeve, sol i nije toliko loša kako se često misli. Čak i za one s visokim krvnim tlakom. (U "zdravim" kuharicama ponekad sasvim izostavljaju sol. Nažalost, u istom receptu zna biti 6 žumanjaka i barem pola paketa maslaca. Neškodljivo, zar ne?) Tijelo nastoji održati vrlo preciznu koncentraciju soli, onu koja mu najbolje odgovara. Nakon slanog obroka, zadržavat će se više vode, kako bi se sol razrijedila. Više vode u zatvorenom sistemu znači i veći tlak. Jednom se smatralo da je to univerzalno pravilo. Ali nije! VEĆINA ĆE VIŠAK SOLI I VODE IZLUČITI PUTEM MOKRAĆE I NIŠTA POSEBNO NEĆE SE DESITI. Ukoliko nema kakvih srčanih mana ili problema s bubrezima. Ipak, za četvrtinu osoba može se reći da su "osjetljivi na sol". Napravite pokus i vidjet ćete da li se osjetljivost odnosi i na vas. Smanjite količine soli i ako vam to vidljivo pomogne u snižavanju tlaka, bit će stvarno uputno da drastično srežete potrošnju. INDIKATIVNO JE DA SVE BOLESNIKE S VISOKIM TLAKOM NAPROSTO IZNURUJU TOTALNO NESLANOM HRANOM, IAKO TO ZA VEĆINU I NIJE POTREBNO. Dakako, nitko individualno i ne ispituje da li im to uopće donosi ikakve koristi. Čuju se i mišljenja da svako povećanje tlaka predstavlja (skoro) smrtnu opasnost, pa tako i povremeni slani uzleti. Paničarenje sa stalnim mjerenjima vodi u fobije, a opipljivih koristi nema. Istina je da visoki pritisak potpomaže razvoj ateroskleroze, ALI SAMO AKO SE VISOKI NIVO KONSTANTNO ODRŽAVA TIJEKOM VIŠE GODINA. I stvarno, nakon dugogodišnjih problema ovakve vrste može se desiti da žile dođu u takvo stanje, da i najmanja promjena tlaka dovodi npr. do moždanog udara. MOŽETE MJERITI KOLIKO HOĆETE, ALI LOŠI ISHODI PRIJETE ONDA I KOD VELIKIH I KOD MALIH "SKOKOVA". Nema pravila. Obzirom na različite dugogodišnje nezdrave navike (kod Amerikanaca prevladavaju masnoće, a kod Japanaca puno, puno soli), Amerikancima najviše stradavaju velike arterije u vratu ili na površini mozga, a Japancima manje arterije dublje u moždanoj masi. LOKACIJE SU RAZLIČITE, ALI VJEROJATNOST SMRTNOG ISHODA JE PODJEDNAKA. Zdrave žile (bez naslaga masti i kolesterola) mogu bez posljedica izdržati prilično povećani pritisak, koji se povremeno javlja. Bez obzira na osjetljivost ili neosjetljivost na sol, zna se da makrobiotičari gotovo da i nemaju problema s hipertenzijom. (Makrobiotički obroci su, u principu, zdravi, iako soja sos, miso i neki drugi makrobiotički proizvodi sadrže podosta soli.) Njihova svakodnevna hrana vrlo je bogata kalijem i biljnim vlaknima, te skoro bez mesa (povremeno malo ribe). Zbog toga su zaštićeni. KALIJ JE NEKAKAV "PROTUOTROV" U ODNOSU NA NATRIJ IZ SOLI. To, naravno, ne znači da će tablete kalija riješiti sve probleme. Puno bolja je hrana prirodno bogata kalijem - voće i povrće. Preporuka za većinom zdrave mogla bi glasiti: Ograničite soljenje! Kuhanu hranu posolite pred serviranje, a dosoljavanja zaboravite. Malo soli pojačava prirodni okus hrane (grožđice će tako biti još slađe), pa će i nemasna dijeta biti ukusnija. U svakom slučaju, BOLJE JE DODATI NEŠTO SOLI, NEGO ULJE I DRUGE MASNOĆE. Pola čajne žličice soli (što bi trebalo biti dovoljno za dnevnu potrošnju) sadrži 1.150 mg natrija. Kada se pribroji i prirodni natrij iz hrane, to bi još uvijek trebalo biti ispod 2.000 mg dnevno, što je nekakav bolnički normativ za neslanu dijetu. REALNOST VEĆINE JE BAREM 3 PUTA VEĆI DNEVNI UNOS (preko 2 čajne žličice), čemu uvelike pridonosi konzervirana i druga solju nabijena industrijska hrana. Ako potrebu za (pre)slanom hranom za sada ne možete eliminirati, pokušajte se skoncentrirati oko najzdravijeg asortimana, tzv. hrane prve grupe. Slijedeći put: Volim zeleno!