Šećer je poput droge. Po pitanju ovisnosti, naravno. Nekada nisam previše u to vjerovao, ali sada znam da je tako. Sve sam vidio i sve sam shvatio. MISLIO SAM DA JE NEZAMISLIVO DA NETKO UZME VELIKU JUŠNU ŽLICU I GRABI ŠEĆER IZ ZDJELE, GURAJUĆI GA DIREKTNO U USTA. I tako nekoliko žlica. Još kaže kako je to jako dobro. Razumijem da se ista (ili čak veća) količina šećera može pojesti smiješana u torti ili kakvom preslatkom kolaču… Ali žlicom… Čisti šećer… Čokolada je opet priča za sebe. Tiha patnja. Shvaćam da su mnogi izuzetno sretni uz komadić čokolade, ali teško je shvatiti da ploču od 20 deka netko može pojesti za manje od 10 minuta. (Kalorije? Karijes? A puno drugih problema?) Usjekla mi se u pamćenje jedna posjeta starim prijateljima. Njihov vrlo simpatičan trogodišnji sinčić brzo je ogladnio i sav vesel dovukao ogromno pakovanje Nutelle. Jedva je nosio staklenku. Kada bih malo pretjerao, rekao bih da je staklenka bila veća od njega. "To obožava!", ponosno kaže mama i ukaže mi na bogatstvo lješnjaka u smeđoj rastezljivoj masi. Obično se ovakva mješavina maže na kruh (šećer čini barem 50% Nutelle), ali dečko je kruh izostavio. U ŠOKU SAM GLEDAO KAKO PUNE ŽLICE ŠEĆERNO-MASNE MJEŠAVINE ZAVRŠAVAJU U PROBAVNOM TRAKTU OVOG MALOG BIĆA. I imao sam dojam da se ovakav postupak često ponavlja. Bilo mi je jasno da ni ovo maxi-pakovanje neće dugo potrajati. "Mali to tako voli.", mama se i dalje razlijevala od blaženstva. ALI NIJE MOGLA OBJASNITI ZAŠTO JE DIJETE, NEDUGO NAKON "ZDRAVE" UŽINE, POSTALO PRAVI CIKLON HIPERAKTIVNOSTI. Bacanje po podu, igračke lete na sve strane, krš gdje god se okreneš… Kažu mi da je to uobičajno. Rekli bi, vrlo živo dijete. A da nema i šećer tu svoje prste? (Siguran sam da ima.) Mislite li da je sve veća potrošnja šećera i sve više raznolikih bolesti samo puka koincidencija? Jednostavno govoreći, šećer je ugljikohidrat. Pod pojmom "šećer" mnogi podrazumijevaju samo bijeli šećer. (Bijeli šećer radi se od saharoze.) A to nije tako. Postoji na desetine raznih formi koncentriranog i rafiniranog šećera. Podjednako loših i podjednako opasnih. Nabrojat ću samo neke: smeđi šećer, kukuruzni sirup, maltodekstrin, invertni šećer, gliceridi, monosaharidi… Dakle, investicija u smeđi šećer potpuno je beskorisna. NEŠTO MINERALA I TO JE UGLAVNOM SVE. Stvara iste negativne učinke kao i bijeli šećer. Ni fruktoza nije ništa bolja. (Naravno, fruktoza u voću je OK. Od nje se nećete razboljeti.) Koncentrirana frutoza, koja se umjetno dodaje u tisuće najrazličitijih proizvoda (najčešće u formi kukuruznog sirupa) nije ništa manje rafinirana nego bijeli šećer. A i djeluje jednako. Sigurno se već pitate što je uopće toliko loše u šećeru. ("Da je nešto toliko loše, valjda bi se o tome više govorilo.") Dobro, svi znaju da šećer stvara karijes. (Najbolje je da o tome razmišljate uz zujanje zubarske bušilice. Možda i vama propadaju zubi usprkos redovnom pranju?) Ljubitelji šećera često ratuju s kilažom. Neke to pogađa, a neke i ne. Ona podmuklija pozadina manje je poznata. ŠEĆER ZNATNO SLABI DJELOVANJE IMUNOLOŠKOG SUSTAVA. Dešava se slijedeće: Popijete limenku ili dvije gaziranog pića. (Znam da posebno žedni skoro "na eks" ispiju preko litre.) Inače, jedna limenka takvog pića sadrži 12 čajnih žličica šećera. (PROSJEČNO DIJETE POJEDE 30 ŽLIČICA ŠEĆERA DNEVNO, najvećim dijelom putem zašećerenih pića.) Negdje sam pročitao da ovakav šećerni udar dovodi do paralize trbuha. Nemojte to shvatiti baš doslovno, ali dešavaju se doista dramatične promjene. EFIKASNOST LEUKOCITA PADA ZA ČAK 92%. Ovakva situacija traje 5 sati, pa će unutar tog vremena otpornost biti vrlo mala. Nije čudno ako upravo tada osjetite prve simptome viroze. No, tko mari za to! Slatko je tako ukusno! (Volite li klasičnu marmeladu "kilo voća-kilo šećera"?) Prema istraživanjima, 15-20 godina stalne potrošnje mnogih formi rafiniranog šećera (pogotovo ako dnevna ukupna potrošnja prelazi 26 čajnih žličica) siguran je put do neke kronične bolesti. Razdoblje nije kratko, ali kad-tad prođe. A onda…