Ako nekoga godinama iscrpljujete (na bilo koji način), prije ili kasnije ćete ga slomiti. To isto važi za privržene poklonike šećera. Samo što si tu čovjek raku kopa SAM, a ne kopaju mu je DRUGI. Recimo, krajnje neodgovorno se previđa i zaobilazi sušta istina da ŠEĆER HRANI RAK. Jedan uvaženi onkolog rekao je: «Puno bolesnika od raka prošlo bi znatno bolje, ako bi uspjeli kontrolirati glavno gorivo za ovu tešku bolest, a to je šećer.» Ovo važno otkriće prvi je razradio dobitnik Nobelove nagrade za medicinu Otto Warburg, još prije 70 godina. Dakle, stanice raka imaju drugačiji energijski metabolizam od zdravih stanica i NJIHOVA PRODUKCIJA SE POVEĆAVA PRI VELIKOM UNOSU ŠEĆERA. Glukoza uzrokuje gomilanje mliječne kiseline i kiselo okruženje u organizmu. TO SU IDEALNI UVJETI ZA NEKONTROLIRANO BUJANJE KANCEROZNIH STANICA. (Samoubojstvo na sladak način?) Upravo zato, SVI BOLESNICI OD RAKA TREBALI BI IZ SVOJE PREHRANE SASVIM ISKLJUČITI RAFINIRANI BIJELI ŠEĆER I NJEGOVE SUROGATE (DEKSTROZA, FRUKTOZA I SL.). Uz to, uputno bi bilo reducirati voće i voćne sokove, a akcenat prebaciti na povrće. Warburgova otkrića su već više puta potvrđena. Tako su, u okviru jednog istraživanja, izazvali vrlo agresivnu vrstu raka dojke kod miševa. Tada su ih počeli hraniti bitno različito, izazivajući visoke ili niske vrijednosti šećera u krvi. ČAK 95% MIŠEVA S NISKIM RAZINAMA ŠEĆERA PREŽIVJELO JE 10 TJEDANA. S druge strane, grupa na «zašećerenoj» hrani reducirala se za 67%. Zapravo, svakodnevno se potvrđuje da je velika potrošnja šećera ZNAČAJNI FAKTOR RIZIKA KOD MNOGIH OBLIKA RAKA. Uloga debljine i pomanjkanja fizičke aktivnosti u eskalaciji krvožilnih bolesti je jasna, ali izgleda da i potrošnja šećera, sama po sebi, daje veliki doprinos. Prema nekim analizama, već nešto više od pola litre gaziranog pića povećava razinu slobodnih radikala i smanjuje količinu krucijalnog vitamina E do nivoa prepoznatljive štete. Drugim riječima, stvaraju se akumulacije u krvnim žilama, koje često imaju vrlo loš epilog. Poput dijabetesa, i krvožilne bolesti se, dobrim dijelom, vezuju uz povišeni šećer u krvi. Vrijednosti od 100 do 125 mg/dl označavaju visoki rizik za koronarnu bolest. ČAK 3 PUTA VEĆI RIZIK, NEGO KOD OSOBA S VRIJEDNOSTIMA ŠEĆERA ISPOD 79 mg/dl. Hospitalizacija zbog srčanog napada otkriva mnoge slučajeve ranije nedijagnosticiranog dijabetesa ili pred-dijabetesa. Vidite, šećerna ovisnost i prateći užici dosta loše završavaju. Svi znamo da su zubi vrlo čvrsti po strukturi. Konkretno, niti jedna kost u ljudskom tijelu ne može izdržati ono što mogu zubi. Nažalost, priroda nas je obdarila alatom, koji podnosi SAMO mehaničke pritiske. RAZARAJUĆI UTJECAJ SLATKOGA NAPROSTO NIJE MOGUĆE SPRIJEČITI. Barem ne u željenoj mjeri. Neke preventivne mjere (izbjegavanje slatke hrane prije spavanja, redovito pranje zubiju, upotreba zubnog konca) tek djelomično pomažu. Znate, SLATKE NAVIKE I UČESTALI KARIJESI U DJEČJOJ DOBI POVEZANI SU S TRAJNIM PROBLEMIMA KASNIJE U ŽIVOTU. Svaki zahvat zubarskom bušilicom otkida dio cakline, koja se nikada neće obnoviti. Umjesto nje, dobit ćete umjetno punjenje, VIŠE ILI MANJE OTROVNO. Kako su iz šećera odstranjeni svi vitamini i minerali, ZA NJEGOVU PRERADU KRADU SE TJELESNE ZALIHE. Poput parazita. Naravno, ni zalihe koštanog kalcija neće ostati pošteđene. Kombinacija šećera i kofeina iz gaziranih pića pogotovo je opasna. Ovdje moram naglasiti da ni utjecaj meda nije bitno drugačiji. Encimi i druge hranjive tvari obično se uništavaju u procesu prerade, kada se med zagrijava zbog «čišćeg» izgleda. Uz to, dohranjivanje pčela zašećerenim sirupom postala je uobičajna pojava. (Koliko je «livadni med» stvarno livadni?) MED JE KALORIČNIJI I BRŽE RASTVARA ZUBE NEGO ŠEĆER. Medvjedi koji jedu med vjerovatno su jedine divlje životinje, koje pate od karijesa. A što je s općim imunitetom? Kakva je veza šećera i kriminala? Do čitanja... Slijedeći put: Na pragu delikvencije