Postavljanje dijagnoze samo na osnovi MR-a ili drugih dijagnostičkih tehnologija, naročito u ortopediji, nije moguće
Moderna dijagnostička tehnologija, naročito ona koja producira jasne slike, postala je nezaobilazna pomoć pri postavljanju dijagnoze. Poglavito tu mislim na magnetsku rezonancu, ultrazvuk i RTG.
Štoviše, poneseni informacijama s Interneta, iz televizijskih serija i filmova, sami pacijenti sve više inzistiraju da se pri pregledu koristi i spomenuta tehnologija.
Fizikalni pregled, u kojem liječnik ili fizioterapeut izvodi cijeli niz testova, palpaciju, ili promatra pacijenta u izvođenju određenih radnji, zajedno s poviješću bolesti, djeluje, kao pristup, pomalo zastarjelo, čak bespotrebno.
Pa što će liječniku sve to, kada ima slike magnetske rezonance? Ne vidi li se na njima sve što je potrebno?
Sjajno je to pokazao u nedavnom istraživanju jedan američki liječnik, ortoped, dr. James Andrews, u kojem je trideset i jednog posve zdravog bacača bejzbola podvrgnuo magnetskoj rezonanci ramena.
Iako niti jedan od ispitanika nije imao nikakve simptome ozljeda ramena, kod 90% je pronađeno oštećenje hrskavice, a kod 87% oštećenje rotatorne manšete.
No, postavljanje dijagnoze samo na osnovi ove ili drugih dijagnostičkih tehnologija, naročito u ortopediji, nije moguće.
Često nije lako odijeliti važne od nevažnih informacija. Za postizanje tog cilja, fizikalni pregled nezamjenjiv je alat, u kojem se uspoređuju objektivni i subjektivni simptomi s ostalim nalazima. Jedino tako postavljena dijagnoza omogućuje terapiji da bude maksimalno usmjerena i efikasna.