Slikovna dijagnostika (MR, RTG, ultrazvuk, CT...) jest velika pomoć u dijagnostici, no kada se uzme zdravo za gotovo, može biti i velika smetnja, kao što pokazuje sljedeći primjer iz naše prakse.

Prije nekoliko tjedana, pomoć je potražila žena stara 48 godina, koja već dvije godine ima bolove u lijevom ramenu. RTG je ukazao na postojanje kalcifikata u jednoj od dubokih tetiva ramena, te je po tom nalazu učinjena prvo fizioterapija u drugoj ustanovi, a potom i terapija udarnim valom, a sve u nastojanju da se simptomi u konkretnom slučaju smanje. Potom je pokušano i s blokadama (injekcijama kortizona direktno u rame), sve bez rezultata. Jedna od opcija bilo je i kirurško uklanjanje kalcifikata.

Na pregledu, testovi za rame nisu producirali konzistentne rezultate, što će reći da stanje nije odgovaralo onome što bi očekivali kod simptomatskog kalcifikata. Ultrazvuk, a naročito njegova dinamička varijanta ukazala je na izostanak jasne upale, te normalno klizanje tkiva pri podizanju ruke. Prevedeno, kalcifikat postoji ali ne smeta. Slično kao što kamenčić u cipeli može žuljati, ali i ne mora, u zavisnosti gdje se u tom trenutku nalazi. Naprotiv, pokreti vratne kralježnice bili su ograničeni, a neki i bolni.

Neurodinamičko testiranje, ukazalo je na pritisak na izlazište jednog od živaca, te tako i na mogući uzrok bolnosti u ramenu. Ukupno su učinjene 4 fizioterapije zasnovane na mobilizacijskim tehnikama, neurodinamici i stimulaciji okidačkih točaka, što je posve uklonilo smetnje i bolove u ramenu.

Ovaj primjer, kao i mnogi slični pokazuje kako je jedan od sjajnih francuskih kirurga bio u pravu kada je ustvrdio da ne može liječiti slike, jer za to postoji photoshop, već da može liječiti jedino pacijenta i njegove smetnje. U tom smislu, slikovna dijagnostika od velike je pomoći, ali u slučaju smetnji u lokomotornom sustavu, dijagnoza se može sa sigurnošću postaviti tek kada se nalazi fizikalnog pregleda i snimaka u potpunosti slažu.