Statistika kaže da se tijekom ljeta mnogo manje ljudi žali na bolove u kralježnici, posebice križobolje. Tim je to smanjenje uočljivije u onih koji godišnji odmor provode na moru. Pa i sami pacijenti kojima su kronični bolovi u donjem dijelu leđa postali svakodnevica posvjedočiti će tome u prilog. Slijedom tog podatka provedena su mnoga istraživanja kojima se htjelo vidjeti što je točno uzrok tog poboljšanja. I tako se većina složila da je kombinacija topline sunca i pokreta tijela u vodi tijekom plivanja glavna poluga kojom tijelo s jedne strane smanjuje bolnost, a s druge pojačava mišiće toliko potrebne u stabilizaciji sustava kojeg zovemo kralježnica. Ipak, u novije vrijeme, slijedom novih saznanja i zapažanja u pogledu balansa i njegova utjecaja na cijeli aparat za pokretanje, jedan je detalj vezan za ljetno doba dobio sasvim drugo značenje. Naime, osim što se ljeti kupamo i sunčamo, češće hodamo bosi i po neravnoj podlozi plaža, bez obzira radi li se tu o stijenama, šljunku, kamenju ili pijesku. Ta činjenica nam je toliko bliska, da na nju ne obraćamo pažnju. No, ona je važna ako ju pogledamo iz drugog ugla. Život u gradu svodi se prije svega na ravne podloge. Beton, asfalt, stepenice, liftovi- sve su to nezahtjevne prepreke za naše noge i zglobove. Plaža, naprotiv, vrvi neravninama na koje se cijelo tijelo mora prilagođavati kod svakog novog koraka. To prilagođavanje potiče čitav niz refleksa u samim mišićima, tetivama i živčanim centrima na pokretanje nakon dugog vremena. Takvo pokretanje već usporenih refleksa ubrzava i reakciju mišića na neočekivani stres, da bi sve na kraju rezultiralo boljom fiksacijom malih i velikih zglobova, a samim tim i kralježnice u cjelini. Pojednostavljeno govoreći, stvari teku ovako: Vi hodate po neravnoj plaži i nesvjesno vježbate svoje mišiće, ali ne na način da postanu jači, već da budu brži. Tada se vratite u grad u svakodnevicu okruženu betonom i uspinjete se na drugi kat do svog stana. Razmišljajući o svoj sili problema koji vas očekuju slijedećeg radnog dana, kada slučajno promašite stepenicu i «zagazite u prazno». Nakon toga malo se zateturate i vrlo brzo uhvatite ravnotežu, te nastavite dalje, ne razmišljajući puno o toj sitnici. Da prije toga niste ubrzali svoje reflekse i mišićnu reakciju bosonogim hodanjem po neravnom terenu, imali bi ste i do 20 puta veću šansu da umjesto da uhvatite ravnotežu, padnete i vjerojatno se ozbiljno ozlijedite. Vježbe balansa u raznim oblicima koristimo danas u fizioterapiji uistinu mnogo. Cijeli je niz sprava, kako elektronskih, tako i mehaničkih napravljeno upravo u tu svrhu. Ne samo da je u pitanju liječenje križobolja, već i postoperativni tretman kod ozljeda koljena, skočnog zgloba i kuka. No, većina vježbanja na tim i takvim spravama dosadi vrlo brzo. A i treba za sve to odlaziti u rehabilitacijske centre, što se mnogima ne da. S druge strane, neusporedivo je zanimljivije i zabavnije hodati bosih nogu nekom od hrvatskih plaža, a da je pri tome efekt isti, ako ne i bolji od onog u klasičnom lječilištu. Ipak, valja dodati na kraju da kod ozbiljnijih ozljeda i oboljenja treba konzultirati fizioterapeuta prije samostalne primjene nekog vida vježbanja balansa. Jer svako je liječenje, pa tako i ovo, korisno u nekim slučajevima, a može naškoditi u nekim drugim.