Dijagnosticiran mi je myositis ossificans u području lijeve natkoljenice veličine oko 10x3 cm koji je u kasnoj fazi i već je sazrio. Preporučena je terapija udarnim valom i zanima me je li taj tretman dovoljan da se kalcifikat ukloni ili je to individualno, te je moguć veći broj tretmana, kao i je li preporučljiva ručna metoda uklanjanja kalcifikata kod fizioterapeuta?
Osificirajući miozitis predstavlja stvaranje slobodne kosti u mišiću, a nakon njegove parcijalne rupture praćene velikim krvarenjem. U koliko taj hematom tijelo ne može resorbirati, dolazi do procesa vezivne organizacije, a u nekih slučajeva i ulaganja kalcija. Završna faza predstavlja stvaranje krutog kalcifikata koji može, ali i ne mora smetati u svakodnevnim i sportskim aktivnostima.
Ukoliko kalcifikat ne uzrokuje bolnost i ne predstavlja prepreku pri pokretanju, daljnja terapija nije indicirana. Ako su pak bolovi prisutni, tri su moguća terapijska pristupa.
Prvi je klasična fizioterapija, sa uključenom radiofrekventnom terapijom, ultrazvu- kom, te masažom, uz moguće uključivanje vibracijskog treninga i vježbi istezanja, te aerobnog treninga. Cilj takvog pristupa je smanjiti ili ukloniti bolove, te poboljšati funkciju okolnog mišićja. Kod većine pacijenata sa ovom dijagnozom, nakon nekoliko tjedana do tri mjeseca moguće je postići punu i bezbolnu funkciju sa ovim pristupom.
Drugi je terapija udarnim valom. Kod ovako velikog kalcifikata, nije realno očekivati njegovu reapsorpciju. Cilj je sa ovom metodom “desenzibilizirati” okolna meka tkiva, te postići bezbolno i puno funkci- onalno stanje. Broj potrebnih terapija se kreće između 3 i 6, te su rezultati dobri kod dijela pacijenata.
Kod onih kod kojih niti jedan od prethodnih postupaka ne donese zadovoljavajući rezultat, preostaje opera- tivno uklanjanje kalcifikata.
Napominjem da ne postoji “ručna metoda uklanjanja kalcifikata”. U najboljem slučaju, a uz pomoć više metoda, uključivo i udarni val, možemo očekivati tek djelomičnu reapsorpciju, poradi cijelog niza fizioloških ograničenja.
