Rame je bez ikakve sumnje ključ kretnji cijele ruke. Imate li bilo kakav problem, bol ili smetnju u tom predjelu, tada će i funkcija cijele ruke biti oštećena. Jedan od najčešćih poremećaja unutar ramenog zgloba, svakako je sindrom koji nazivamo i smrznuto rame, a povremeno se čuju i dijagnoze poput adhezivnog kapsulitisa, ili periartritisa humeroskapularisa (skraćeno PHS). Sva ta imena opisuju jedno stanje u kojem su kretnje ramena bitno ograničene, a bol prisutna u tolikoj mjeri da otežava ili onemogućava svakodnevne aktivnosti i spavanje. Danas znamo da se u procesu nastanka smrznutog ramena događa jedan proces na samoj kapsuli zgloba (vreći koja okružuje zglob i daje mu čvrstinu i elastičnost, te omogućava kolanje zglobne tekućine). Taj proces je ustvari stvaranje tkiva sličnog ožiljku na samoj kapsuli, čime ona postaje manje elastična, te na taj način priječi normalno pokretanje u samom ramenu. Bol je uzrokovana prije svega upalom čahure, ali mogu biti zahvaćeni i ligamenti, te tetive u bližoj okolini. Ono što ne znamo jest zašto takav proces počinje, dakle ne znamo uzrok. Statistika kaže da češće obolijevaju žene od muškaraca, češće dijabetičari od onih koji to nisu. Isto smo tako uvidjeli da obim svakodnevnih kretnji u ramenu može biti riziko faktor za ovu bolest, pa tako svi oni koji ne koriste rame u punom opsegu pokreta, izloženi su većem riziku od nastanka smrznutog ramena. Tako je primjećeno da i kod dužeg nepokretanja ramena kod drugih ozljeda dolazi do razvoja ove bolesti, poput imobilizacije kod loma podlaktice ili šake, pri hemiplegijama ili hemiparezama nakon moždanog udara i tome slično. Pa, ipak, najčešće se smrznuto rame događa bez ikakvog vidljivog razloga, čak i kod ljudi koji su redovito fizički aktivni i koji u toj fizičkoj aktivnosti ne pretjeruju. Zašto se to događa, ostaje tajnom za sada, ali je zato teorija bezbroj, dok niti jedna od njih ne pokriva barem većinu slučajeva. Prepoznavanje i dijagnosticiranje smrznutog ramena je relativno lako. Odmah pri pregledu vidi se ograničenje kretnji u ramenu, uz izrazitu bol pri pokretima, zbog koje pacijenti uglavnom još više štede tu ruku, pa onda i proces napreduje brže. Iznimno je važno učiniti rendgensko snimanje, kako bi se isključili neki drugi procesi u samom zglobu i pripadajućim kostima. Treba napomenuti da bolovi i ograničenje kretnji u ramenu uzrokuje lošiju funkciju i u vratnoj kralježnici, kao i u mišićno ligamentarnom sustavu oko nje, te je vrlo česta pojava da osim simptoma u ramenu imamo bolove i ograničenje kretnji u vratu te međulopatičnoj regiji. Tim više ako se zna da ovaj sindrom rijetko nastupa naglo, te da prođe i više tjedana ili mjeseci prije no što se pacijent obrati liječniku za pomoć. Glavobolje mogu cijelu priču pratiti kao reakcija na slabu pokretljivost vrata, te na bolove koji ovdje doista mogu biti vraški. Trnjenje i bolovi koji se prostiru cijelom rukom, samo su odgovor živaca na slabu pokretljivost i upalni proces u zglobu. Cijelo oboljenje može trajati od nekoliko tjedana do više godina, a sve u zavisnosti od njegova stupnja, te primjenjenog liječenja, o čemu više u sljedećem broju.