Iako nam je običaj reći da snaga klade valja, iz fizioterapeutske perspektive ta je tjelesna snaga često puta granica koja dijeli bolna stanja od onih koja to nisu. Jer tijelo nije statično poput kakve lutke ili stroja koji se pali po potrebi, a zatim neizmijenjen čeka u nekakvom zapućku, naprotiv. U nama se sve mijenja čak i onda kada bi se okladili da sve miruje. Postoje sustavi kojima se tijelo brani od ozljeđivanja ili pak, pokušava smanjiti štetu koja nastaje nekom bolešću ili ozljedom. Jedan od takvih tjelesnih odgovora, svakako je smanjivanje snage mišića. To smanjivanje snage može biti ograničeno samo na dio koji je ozljeđen. Tako će na primjer udarac u koljeno izazvati otok, a bol će blokirati mišiće natkoljenice. U tom slučaju sve i kada bi htjeli, ne bi mogli zategnuti mišiće istom snagom kao prije ozljeđivanja. Cijeli se proces događa putem refleksa, dakle potpuno nesvjesno. Isto je tako moguće smanjivanje opće snage svih tjelesnih mišića. Ono se događa u situacijama kada bolest pogađa veći dio tijela ili cijelo tijelo. Jedan od primjera je svakako reumatoidni artritis, reumatska groznica, te druge reumatske bolesti. Cilj tog sustava je spriječiti daljnje ozljeđivanje na način da se manjom snagom mišića razvija i manje sile u zglobovima i njihovoj neposrednoj okolini. Cijela stvar sliči hodanju sa štakom. U tom slučaju štaka preuzima dio tjelesne težine i na taj način rasterećuje ozljeđenu nogu. No, slabljenje mišića ima i svoju drugu, manje poželjnu stranu, baš kao što i dugo hodanje sa štakom može prouzročiti nove probleme. Naši mišići imaju dvojaku ulogu u svakodnevici. Jedna im je funkcija pokretanje tijela i ona nam je potpuno jasna. No druga njihova funkcija skrivena je od površnog pogleda, a to je stabilizacija. Vratimo se na primjer ozljeđenog koljena, ne bi li to pobliže objasnili. Dakle, tijelo slabi mišiće natkoljenice, mi manje hodamo i čekamo da se ozljeda smiri ili prođe. U tom periodu događaju se brojni procesi, a slabi mišići, koji su zaduženi za pokretanje koljena, imaju i drugo zaduženje, a to je stabilizacija zgloba kuka pri hodanju. Tako, dakle, osim oslabljene funkcije koljena, imamo i slabiju funkciju kuka. Ako je bolest kratka, ta se slabost neće posebno negativno odraziti na kuk, ali ako duže traje i loše će posljedice biti ozbiljnije i vidljivije. Ukoliko se tu pribroji i početno oštećenje hrskavice na kuku u smislu artroze, onda će bolovi iz koljena samo prijeći na kat više. Nebrojeno sam to puta imao prilike vidjeti, naročito kod starijih ljudi. Važno je znati da je ljudsko tijelo isprepleteno takvim dvojnim ili trojnim zaduženjima mišića, te da vjerojatnost da jedna ozljeda uzrokuje drugu raste sa duljinom njena trajanja. Stoga je iznimno dobro potražiti fizioterapeutski savjet kod bolesti, oboljenja i ozljeda koje traju duže od dva tjedna upravo stoga da bi se spriječile negativne posljedice dugotrajnog mirovanja ili poštede. Isto se tako snaga mišića može održavati ili povećavati za vrijeme liječenja ozljede, pa čak i ako je dio ekstremiteta u gipsu ili longeti. Osim toga, ove sklonosti tijela ka slabljenju mišića valja biti svjestan i kod degenerativnih oboljenja, poput spondiloze, artroza i sličnog, jer će uspješnost njihova liječenja zavisiti upravo o brzini povrata izgubljene snage.