Tijekom zadnjih godina, ponuda proizvoda od soje znatno je obogaćena, ponekad i na neobičan način. Zamjene za meso i mlijeko su u modi, ali TO NIJE UVIJEK I NAJSRETNIJE RJEŠENJE. Naime, industrijska prerada pretvara soju u BEZVRIJEDNI JUNK-FOOD. U krajnjem proizvodu obično nedostaju vlakna, ugljikohidrati, masti, vitamini, minerali i stotine drugih vrlo vrijednih sastojaka. ONO ŠTO OSTAJE JE GOTOVO ČISTI SOJIN PROTEIN. Onda se ovakav proteinski koncentrat miješa s biljnim uljima, škrobom, šećerom i sintetičkim zaslađivačima. Ponekad se dodaju i drugi proteinski koncentrati, porijeklom iz mlijeka ili jaja. Čudima današnje tehnologije, ovakve mješavine pretvaraju se u nešto, što zapanjujuće podsjeća na kravlji sir, sladoled, hamburgere, kobasice, hrenovke, piletinu ili puretinu. KAKO BI DOJAM PILEĆEG BATKA BIO POTPUN, SMIJEŠANI URADAK SE OMOTAVA OKO PLASTIČNE KOSTI. Naoko zanimljivo, ali učestalo korištenje sojinog koncentrata moglo bi vas i skupo koštati... Dakle, dobro je poznato da velika potrošnja kravljeg mlijeka uzrokuje znatni gubitak kalcija iz tijela, stvarajući osteoporozu, ali i bubrežne kamence. ZAMJENA MLIJEČNIH S KONCENTRIRANIM SOJINIM PROTEINIMA NIŠTA BITNO NE POPRAVLJA. Šteta na kostima bit će ista. Uz to, visokoproteinska hrana (životinjskog ili biljnog porijekla) povećava tjelesnu koncentraciju hormona rasta IGF-1. Čak se pokazalo da koncentrirani sojini proteini podižu ovaj hormonski nivo dvostruko više od mliječnih proteina. Visoke vrijednosti IGF-1 čvrsto su povezane s razvojem RAKA DOJKE, PROSTATE, PLUĆA I DEBELOG CRIJEVA. Naime, IGF-1 stimulira proliferaciju stanica i sprečava njihovo prirodno umiranje. Te dvije aktivnosti su apsolutno nepoželjne kada govorimo o stanicama raka. Dodavanje koncentriranih sojinih proteina na ionako visokoproteinsku dijetu predstavlja samo dodatni rizik. Ovdje moram naglasiti da se navedene negativne zdravstvene reperkusije NE ODNOSE na umjerene korisnike tradicionalnih sojinih proizvoda. Dapače, incidencija osteoporoze i nekih oblika raka kod njih je vrlo niska. Izgleda da samo «SINTETIČKA» sojina hrana stvara štetu. Iako su fitokemikalije iz biljnog svijeta neophodne za dobro zdravlje, valja reći da je uvjet pozitivnog djelovanja konzumiranje u izvornom (najbolje) ili tek malo prerađenom obliku. Izdvojeni izaflavoni iz soje zapravo predstavljaju lijekove (za tretiranje osteoporoze i simptoma menopauze), iako možda ne djeluje tako. Znate, biljno porijeklo, pa valjda nije štetno. No, nus-pojave su bolna realnost i žene koje koriste ove preparate (kao, NAVODNO, zdraviju zamjenu za uobičajnu hormonsku nadomjesnu terapiju) vjerovatno dosta riskiraju. Istraživanja na životinjama NEDVOJBENO SU POKAZALA POVEZANOST S RAKOM DOJKE. Dugogodišnje korištenje ovih preparata dovodi do povećane incidencije predkanceroznih tvorbi ili raka maternice. Pogledajmo sada kako se priča o sojinom izolatu primjenjuje u dojenačkoj dobi. Sojina formula za dojenčad, kakva se prodaje u ljekarnama, NEMA BAŠ NIKAKVE VEZE S TRADICIONALNIM SOJINIM MLIJEKOM. To je mješavina čistog šećera (kukuruzni sirup), ulja i sojinog proteinskog izolata. Imitacija hrane s mogućim štetnim posljedicama, rekao bih. Možda i eksperiment s dječjim zdravljem. Kako kod tako hranjene dojenčadi, 100% proteina potječe od soje, koncentracija nekih vrlo snažnih komponenti čak je nekoliko puta veća od koncentracije kod odraslih, koji koriste sojine proizvode. Čak se prelazi razina, IZNAD KOJE JE DOKAZANA TOKSIČNOST U LABORATORIJSKIM UVJETIMA. Dnevna izloženost dojenčadi estrogenskim komponentama iz sojinih formula 6-11 puta je veća od količina koje inače izazivaju promjene u menstrualnom ciklusu. O tome se malo zna, zar ne? Ali, loše vijesti tu ne završavaju. Osjećate li smrad izmijenjenih gena? Sljedeći put: I čokolada pod sumnjom