Uobičajene mjere za smanjenje rizika od infarkta obično obuhvaćaju (između ostalog) prijelaz s maslaca na margarin i, pogotovo, drastičnu redukciju unosa soli. No, da li to stvarno spašava živote? Za maslac i margarin uopće ne postoje dvojbe. TO SU PROMOTORI ARTERIJSKIH ZAČEPLJENJA i trebali bi ih izbjegavati zdravi i bolesni. Pitanje soli je nešto delikatnije...
Dakle, ako iole naginjete srčanim bolestima, liječnik će vam savjetovati drastično smanjenje unosa soli, kao važnu preventivnu mjeru. Jedno prošlogodišnje veliko američko nacionalno istraživanje možda mijenja sve iz temelja. Naime, utvrdili su da VIŠE SOLI ZNAČI MANJE INFARKTA. Još jedan citat iz British Medical Journal: „Manje soli je ŠTETNO kod osoba s hipertenzijom, a kod inače zdravih ljudi to znači, općenito, veću smrtnost.“ Naravno, uopće ne mislim da sol treba unositi na veliku žlicu, već ukazujem na pogrešan i manjkajući koncept. Znači li to da smo dugi niz godina razmišljali pogrešno u samim temeljima? Pođimo redom...
Čak i ako manje soli ima nekog smisla u zdravstvenom pogledu, pogledajmo istini u oči. Koliko nas uopće može napraviti RADIKALNU I TRAJNU tranziciju? Koliko je ukusno meso bez soli? Ili sir bez soli? Neslani sir podsjeća na hrpu bljutave masti, a neslano meso još je i gore. Znate, POTREBA ZA SLANIM OKUSOM BIOLOŠKI JE UGRAĐENA I TEŠKO JU JE MIJENJATI. Čak i ako vam to, nekim čudom uspije, bojim se da će sve biti uzalud. Ostale prehrambene navike vjerojatno se neće puno izmijeniti. I dalje ćete jesti ono što vam donosi bolest, a farmaceutske kuće zgrtat će ogromnu zaradu. I nitko vam neće reći da umjesto mesa i sira jedete rižu i povrće. I svi se, u krajnjem slučaju kriju iza fraze o „RAZNOLIKOJ HRANI“. Ako je raznolika hrana sve što nude u marketima, nećete daleko dogurati. JE LI VAM JASNO DA KOD SLANE SVINJETINE NIJE GLAVNI PROBLEM SOL, VEĆ SVINJETINA?
Sol u znatnoj mjeri generira okus. Na jeziku imate mnoštvo receptora za slano. Budite sigurni da to nije greška prirode. Ona vas NIKADA neće mamiti u zlo. Želja za slanim znači želju za mineralima, uključujući natrij. Bez minerala ne bi dugo živjeli. U normalnim okolnostima, prirodna želja za mineralima ne može nam nanijeti štetu. Nažalost, PREHRAMBENA INDUSTRIJA UPORNO OKREĆE BAZIČNE INSTINKTE PROTIV NAS SAMIH. Tjera nas u grob, jer OBLAŽE SOLJU ONO ŠTO NI U KOJEM SLUČAJU NE BI SMJELI JESTI. 80% konzumirane soli povezano je sa štetnom, zapadnjačkom hranom. Drugim riječima, sol je tu samo statist, a ne glavni negativac.
Ljudski bubrezi su prilagodljivi, makar dok su u zdravom stanju. Donedavno, čuvali su natrij, a izbacivali višak kalija. Zato što se čovjek hranio s daleko više žitarica, voća i povrća, dok je dodana sol bila skupo i rijetko zadovoljstvo. Srećom, bubrezi će dobro raditi i u suprotnom slučaju, kada je potrebno čuvati kalij, a izbacivati natrij. I crijeva se prilagođavaju. Apsorpcija natrija bit će bolja, kada ga u hrani ima malo. I obratno. REGULACIJA JE OBIČNO VRLO PRECIZNA, iako se unos soli može dosta razlikovati od osobe do osobe. Od 0,25g do preko 30g dnevno.
U sljedećem broju: Koliko sol stvarno podiže krvni tlak? Povezanost s kalcijem. Sol i rak želuca. Za koga je sol štetna?