Najprije treba istaknuti da osobe koje rade u smjenama mogu, neovisno o rasporedu njihova rada, imati poteškoća sa snom tj. spavanjem. Nije rijetko da se već tinjajuće ili od prije postojeće smetnje povežu isključivo s ovom činjenicom. Ali, pošto je noć-noć, a dan-dan, mora se uvažiti činjenica da raspored radnog vremena može utjecati na san. Osobe koje rade u smjenama, na što se one najčešće žale? Neki će vam reći da teško ulaze u san. Kronično su umorni. Primjećuje se narušeni radni učinak. Kraći je san, slabija mu je kvaliteta. Često uz to dolaze emocionalni problemi, depresije, stres na poslu i narušeni odnosi s okolinom, na poslu ili u obitelji. Ali kako je na ovom području sve složeno, da li ovi zadnji navedeni problemi imaju djelomični uzrok od prije, ili je to već postojeće stanje koje se samo sada povezalo sa smjenskim radom. Dakle, ovo treba ozbiljno i stručno razlučiti da ne dođe do krivih zaključaka. Sada se mogu nadovezati i organske smetnje (poznate su psihosomatske bolesti). Ove su najčešće sa strane gastrointestinalnog trakta (probavnih organa). Obično se nađe gastritis. Često dolazi do sve češćeg uzimanja alkohola, tableta za spavanje, sredstava za umirenje, a da ne govorimo o pušenju, te prekomjernom konzumiranju kave ("radi održavanja budnosti"). Ova događanja dovode do novih smetnji, pa slika postaje složenija i začaranom krugu nikad kraja. Napomenimo samo da ove pojave (pušenje, uzimanje alkohola, sedativa, sredstava za spavanje) nije samo karakteristika ove populacije. Znamo koliko su ove navike raširene oko nas, pa ih ne možemo dovoditi isključivo u vezu sa smjenskim radom. Ali, one su kod dijelova ove "smjenske populacije" prisutne. Da ih možemo, nekim, da ne kažem, čudom, staviti u druge uvjete rada, "normalnih osam sati dnevno" onda bi imali kontrolnu skupinu, i vidjeli daljnji tijek događanja te kako se odvija odnos san-budnost. Dakle, najčešće poteškoće smjenskih djelatnika su: teško će zaspati, i teško će održati san, a kvaliteta sna je loša. Kronično su umorni, pospani, a najgore je što se može desiti, da zadrijemaju kada se to ne bi nikako smjelo. Zapravo treba izbjeći tzv. sindrom loše adaptacije na smjenski rad. Zato ovom treba pristupiti ozbiljno i, svakako, timskim radom. Treba istaknuti da većina nema smetnji poremećaja sna-budnost. Tu se vraćamo na spominjanu razliku potrebe za snom među ljudima.