Po savjet fizioterapeuta, fizijatra ili ortopeda ljudi najčešće dođu iz dva razloga. Prvi je bol bilo koje vrste, što je i razumljivo. Drugi razlog po učestalosti je neki nesrazmjer u tjelesnoj građi kojeg vidi ili sam pacijent u ogledalu, ili ga na to upozore ukućani ili prijatelji, ili roditelji uoče nešto što im se čini neuobičajeno na djetetu. Jedan od takvih znakova svakako je nejednaka visina ramena, odnosno vizualni dojam kako je jedno rame spušteno. E, sad, valja razlučiti vizualni dojam od stvarno spuštenog ramena. Naime, kod bavljenja nekim sportovima ili profesijama u kojima se jedna ruka upotrebljava znatno više od druge, obično dolazi do nesrazmjernog povećanja mišića ramena samo na jednoj strani. U tom slučaju već sama veličina mišića učinit će vizualni dojam spuštenosti suprotnog ramena. Kod ovakvim stanja nema razloga za brigu, tek je kod djece koja se bave određenim sportovima (tenis na primjer) potrebno raditi vježbe za jačanje slabije strane, e kako ne bi u tijeku rasta došlo do pravih deformacija. Sasvim je druga priča kod stvarno spuštenog ramena. Ono najčešće ukazuje na skoliozu (iskrivljenje) kralježnice i to u njenom grudnom dijelu. Rjeđe je takav blagi deformitet prisutan kao posljedica loše sraslog prijeloma ključne ili nadlaktične kosti, a još rjeđe lopatice. Dakle, kada se definitivno utvrdi razlog nejednake visine ramena, slijedi drugi dio posla, a to je uvid u ono što se može, a što se ne može učiniti. Kako je samo spušteno rame (osim iznimno) tek estetski problem i simptom koji može ukazivati na neku drugu deformaciju ili proces, za njega ne postoji adekvatno liječenje koje bi u potpunosti uklonilo vizualni nedostatak. Tako onima koji uistinu u tome vide problem i žele ga ublažiti, preporučam vježbe za jačanje mišića koji će povećati njihov volumen (masu), te na taj način ublažiti estetsku manu. U djece je to sasvim druga priča. Ako se utvrdi da je uzrok spuštenom ramenu skolioza, valja odmah poduzeti sve potrebno kako bi se ona ublažila i spriječilo njeno napredovanje. Tu prije svega mislim na vježbe za skoliozu ili ako je dijete već uključeno u kakvu sportsku aktivnost, onda dogovor sa trenerom u svrhu modifikacije samog treninga, kako bi osim poboljšanja sportskih performansi on bio i podrška zdravom razvoju i ispravljanju već postojećih deformacija. Neki drugi procesi u ili oko samog ramenog zgloba mogu utjecati na atrofiju okolnih mišića, te na taj način posredno i na dojam «spuštanja» ramena. To su traume (udarci) u samo rame, kao i periartitis, što će reći upala mekih tkiva u okolini zgloba. U tim slučajevima imamo bol i nemogućnost normalnog pokretanja u ramenu. Liječenje je kompleksno, te uključuje kako metode fizioterapije, tako i usmjereno vježbanje sa ciljem smirivanja upale, povećanja obima pokreta i jačanja mišića. Iščašenja ili luksacije ramena ipak su rijetka u odnosu na sva druga moguća stanja, ali za liječenje i najzahtjevnija. Ona najteža rijetko prođu bez operativnog zahvata.