Stadiji bjesnoće i preventiva

Većina ljudi simptome bjesnoće povezuje prvenstveno sa slinjenjem oboljele životinje, no prisutan je cijeli niz drugih simptoma. Kli­nička slika ove bolesti odvija se u 3 različita stadija.

Prvi stadij bolesti nazivamo prodromalni, a očituje se promjenama u ponašanju. Promjene su različite kod divljih i kod udomaćenih ži­votinja. Tako će divlje životinje (lisica) izgubiti strah od čovjeka, te ćemo ih viđati na lokacijama na kojima se normalno ne sreću. Za razliku od ovog, udomaćena životinja poput psa ili mačke, počinje se ponašati nezainteresirano za svoju okolinu i nerijetko se počinje skrivati jer se počne bojati čovjeka i okoline uopće. Dakle, divlje životinje počinju se ponašati pitomo, dok oboljeli pas ili mačka postaju plahi.

 

Ovaj stadij bolesti traje kratko, samo 1 do 3 dana i zatim prelazi u eksitativni stadij bolesti koji je karakteriziran hiperaktivnošću oboljele životinje. Dolazi do pretjerane reakcije na bilo kakav inzult iz okoline, pa je takva životinja vrlo opasna jer na svaki podražaj reagira gri­ženjem. Griženje je usmjereno prema okolini uopće, pa tako mogu gristi i predmete od drva, metala (og­rade) i slično. Neke oboljele životinje neće pokazivati ovakvo ponašanje nego će biti u suprotnom stanju, dak­le potpuno nezainteresirane za okolinu.

 

Ovaj drugi stadij bolesti u kojem je životinja najopasnija traje 3 do 4 dana, a zatim nastupa treći, paralitični sta­dij bolesti - virus uništi mo­torne neurone živaca te dolazi do paralize. Ponekad su životinje nekoordinirane već u prvom stadiju bolesti. Paraliza mišića grla i čeljusti dovodi do slinjenja, jer ži­votinja ne može gutati slinu. Paralitični stadij traje 1 do 2 dana i zatim dolazi do ugi­nuća zbog paralize respira­tornih mišića. Kao što sam već naglasila radi se o ne­izlječivoj bolesti sa 100%-om smrtnošću te je jedini način zaštite pravovremena vakcinacija pasa, a po potrebi i mačaka, odnosno pridržavanje onoga što je zakonom propisano.

 

Cijepljenje mačaka u Hr­vatskoj nije regulirano zako­nom, no svakako ga prepo­ručujemo ukoliko imate ma­cu koja ide van. Posebno je preporuka da se cijepe i ma­ce ukoliko stanujete neg­dje na periferiji, odnosno na ru­bu šume. Naime, u tom slu­čaju ne možete biti sas­vim sigurni kuda se uputi vaša ma­ca kada ode malo van.

 

Rizična skupina su sva­kako nekastrirani mužjaci kod kojih su ugrizne rane vrlo česte, a ne možemo biti sigurni kako su nastale.

Kod mačaka se srećemo sa cijelim nizom oboljenja kod kojih je jedan od simptoma slinjenje. No ukoliko se radi o maci koja ide van, koja je teoretski mogla biti u kontaktu sa divljom životinjom, i koja još negdje na tijelu ima ugriznu ranu - moramo po­misliti i na bjesnoću.

U veljači započinje i akcija sterilizacije mačaka, pa ukoliko već niste, sada je prilika da kastrirate i mužjake kako bi manje lutali.  Cije­pite vašeg ljubimca pa ćete imati miran san!