Gradski oci Rijeke, jednog grada na hrvatskoj obali Jadranskog mora, stavili su pod hipoteku svoje nacionalno kazalište. Kako saznajemo iz hrvatskih izvora, kredit dobiven od austrijske Erste&Steiermärkische banke bit će upotrijebljen za izgradnju sportskih objekata. Sudeći po burnim novinskim reakcijama, građani grada Rijeke ogorčeni su odlukom donesenom od strane njihovog poglavarstva. Tvrde kako je to prodavanje gradske kulturne duše. No, naši novinari su malo istražili pozadinu stvari i ustanovili da je duša tog primorskog gradića već odavno prodana i rasprodana. I to ne samo kulturna. "Erste&Steiermärkische bank" prije samo nekoliko godina zvala se "Riječka banka" i bila je ponos toga grada. Gotovo svi građani u njoj su imali otvoreni račun, a glavna poslovnica nalazila su u velebnoj zgradi u samom centru grada. O banki se govorilo kao o simbolu neovisnosti, financijskoj duši grada. Šetači su s ponosom gledali natpis "Riječka banka" znajući da je unutra njihova budućnost i da je ona sigurna. Međutim, u financijskoj aferi upropastila ju je grupa njihovih sugrađana, pa je banka prodana stranim vlasnicima. Sada na mjestu tog "ponosa", kričavim svjetlom blješti neki Riječanima nerazumljivi natpis na njemačkom. Iz gore navedenog možemo zaključiti da su građani grada Rijeke uz kulturnu, već ranije izgubili i financijsku dušu grada. No to nisu svi problemi koji muče stanovnike tog grada na Jadranu. Daljnjim istraživanjem ustanovljeno je da su u gradu Rijeci pod hipotekom i sljedeći objekti: zgrade gradske uprave na Korzu 16 i na Titovom trgu 3, Hrvatski kulturni dom na Sušaku, Dvorana mladosti i dvorana "Dinko Lukarić" na Kozali. Sada se može vidjeti da su, osim kulturne i financijske, pod hipotekom također i svjetovna i sportska duša grada. Objektivnom promatraču ostaje da se zapita: pa što je tom gradu ostalo? U posljednjih nekoliko dana intenzivno se raspravlja o postavljanu velikog radara na vrh Učke, planine koja je jedno od riječkih omiljenih izletišta. I još jedan od njihovih simbola. No, najveći i posljednji udarac, čini se, dolazi iz sasvim neočekivanog smjera. Izgleda da će biti zabranjeno branje omiljene riječke biljke: šparoge. Branje te divlje biljke, koja raste u makiji riječke okolice, za mnoge Riječane predstavljala dragi hobi i rekreaciju. Oni je jedu i znaju je pripremati na mnoštvo načina, a najpoznatiji je: s jajima. No, izgleda da će se i ona "ograničiti" I tako, izgleda da Riječanima neće ostati ništa. Ni kultura, ni financije, ni sport, ni vlast. Ni šparoge. No, izgled vara. I upravo je to "varanje izgledom" jedan od glavnih aduta Riječana: Oni su glavni za Karneval. Grad sa potpuno uništenom industrijom i kulturom, jednom godišnje na lice navlači maske i ismijava se svijetu i samima sebi. Ali jedini tko zapravo može uživati u toj ceremoniji su oni koji za prodaju ne znaju ili ne žele znati. Pijani i djeca. Ovako izloženo stanje može nas uvesti u krajnji pesimizam. No autoru to svakako nije cilj. Jer u Rijeci svakako postoji i optimizam. On zrači iz ureda njihovog gradskog poglavarstva. Naime, sve ovdje izloženo te riječke vođe vrlo će vješto preokrenuti u potpuni optimizam i nadu. Tako je, naprimjer, kazalište založeno zbog "financiranja kapitalnih izdataka". A Karneval je turistički hit cijele Europe. Uz bok Veneciji. Njihove investicije i rad će u konačnici dovesti do uzleta i procvata riječkog gospodarstva, kulture i sporta. A možda, (tko zna?), i do odličnog uroda šparoga. Gradsko poglavarstvo Karneval slavi zajedno sa svojim građanima. No, na sasvim drugačiji način. Dok građani slave u masovnim povorkama da bi zajedno zaboravili sadašnjost, poglavarstvo slavi u svojim vizijama budućnosti. U palači bivšeg guvernera oni održavaju balove i primanja za strane diplomate. Privučeni riječkim Stanjem, u taj grad su došli državni moćnici. Njih tri tisuće žarko želi nešto pokrenuti. Oni su Svjesni teške situacije u kojoj se nalaze. Zbog toga su se ujedinili da zajedno budu jači. Jednoglasno podržavaju vođu. Svi misle isto. Sila neviđena. Riječanima su rekli da donose promjene. Odmah. A onda su sjeli na kavu. Na sunce. Da se odmore od pričanja. I u kafićima nije ostalo slobodnog mjesta.