U ozbiljnoj dobi smetnje sna tj spavanja su sve češće. Sve teže je utonuće u san. "Mučno" je rano buđenje bolje reći prerano, s nemogučnošću ponovnog usnivanja. Kako često kažu starije osobe, "imaju spavanje koje ih ne odmori". Slijedi, naravno dnevna pospanost. Primjećuje se neki nov način ponašanja. Postoje određene smetnje spavanja u stvari koje se javljaju samo u njih, specifičnije su, ili su pak učestalije. Najlakše je reći, starenjem idu i ovakve smetnje. To može biti točno, ali kada isključimo sve druge mogućnosti. Liječnik treba pozorno slušati o kakvim smetnjama se radi. Da li je došlo do kakvih promjena, napr. bolesti, neobičnog ponašanja, bolova. Često su gotovo nezamjenljivi i važni podaci okoline koja živi s tobom osobom i što ista primjećuje. Svaki detalj je važan i može biti signal za poduzimanje određenih odluka. Iscrpan razgovor s pacijentom i bliskom joj osobom je vrlo važan orijentir za daljnje ponašanje liječnika, te odluku o daljnjem postupku. Zašto dolazi do ovoga? Recimo, sam proces starenja dovodi do "fizioloških" promjena u raznim sustavima tijela pa i u onim "odgovornim" za san. Jedno je točno, poremećaji spavanja starenjem se potenciraju i mogu biti veliki problem za samog pacijenta i okolinu. Starenjem se povisuje postotak psihijatrijskih smetnji i organskih bolesti. Ovo je činjenica, ali ona ne smije obeshrabriti, već znajući za taj podatak treba sve poduzeti za preventivu, redovito preglede, te postojuću situaciju rješavati na najbolji mogući način. Stariji ljudi uzimaju niz lijekova radi nekih oboljenja, a ovi pak mogu dati "nus pojave" koje mogu dovesti do smetnji sna, ili kako se to kaže "dati negativne učinke na obrazac spavanja". Poznata je medicinska činjenica, da stariji ljudi "fiziološki" postaju zabrinutiji za svoju budućnost. Ima još niz fizioloških i patofizioloških činjenica, ali se mora znati da starenjem broj nepotrebnih buđenja noću, prekida san, produženje budućeg stanja u noćnim satima, rana buđenja se povećavaju. Kod ovih se ljudi smanjuje i prilagodba na nove objektivne promjene, koje su, kako vrijeme ide, neizbježne. Spomenimo i neke fiziološke činjenice, promjene tjelesne temperature noću, smanjenje osjetljivosti na svjetlost, buku itd. Kod ovih osoba imamo i češću pojavu sindroma nemirnih nogu. U ovoj dobi se povećava broje depresivnih osoba, tugovanje. Ne možemo još jednom ne naglasiti i pojavu tjelesnih oboljenja koja mogu biti uzrok nespavanju.