Vlasnici štenadi često se pitaju protiv kojih to bolesti zapravo cijepimo štenad i to nekoliko puta. Jedno vrlo ozbiljno oboljenje, od kojeg jedino cijepljenjem možemo zaštiti pse jest štenećak.
Kako štenećaka u našem gradu i okolici već neko vrijeme nema, oni koji imaju pse tek desetak godina ili manje malo će znati o ovoj bolesti, dok su se dugogodišnji vlasnici pasa o svemu ovome informirali još davno, a mnogi od njih, na žalost i iz prve ruke. Evo nekoliko informacija.
Štenećak je akutna ili subakutna, zarazna virusna bolest pasa i drugih mesojeda raširena po cijelom svijetu. Postoji nekoliko sojeva virusa štenećaka, od kojih “blaži” uzrokuju prolaznu infekciju, dok većina sojeva uzrokuje akutno oboljenje s vrlo visokom smrtnošću. Češće obolijevaju mladi psi (od 3 - 6 mj.), no oboljeti mogu psi svih starosnih skupina.
U susjednoj Sloveniji naziv za ovu bolest jest pasja kuga što je sretniji naziv od našega, štenećak. Zbog ovog naziva često se misli da od ove bolesti obolijeva samo štenad, što nije točno. Zato još uvijek imamo nemali broj odraslih pasa koji su cijepljeni samo jednom u životu i to u dobi od 2 mjeseca, što nikako nije dovoljno za zaštitu od ove bolesti. Bolest je do prije desetak godina bila stalno prisutna u svakoj gradskoj sredini gdje se veliki broj pasa kreće na relativno malom području. Nešto je učestalija u proljeće i jesen, no ipak se sada više ne javljaju epidemije jer je većina pasje populacije uredno cijepljena.
Prvi znak bolesti je visoka temperatura koja se javlja 3-6 dana nakon što je pas bio u dodiru s virusom koji se najčešće širi zrakom. Nakon 2 dana temperatura obično padne, da bi za nekoliko dana ili tjedana ponovno narasla. Nakon što je inhaliran, virus inficira makrofage respiratornog trakta te se širi u lokalne limfne čvorove, a tijekom narednih 7 dana u sva limfatična tkiva.
U ovom razdoblju, a to je između 3 i 6 dana po infekciji dolazi do spomenutog prvog porasta tjelesne temperature.
Kad tjelesna temperatura drugi put naraste najčešće su već očiti i drugi simptomi: iscjedak iz očiju i nosa, povremeno povraćanje i/ili proljevi, kašljanje. Životinja gubi apetit, postaje apatična, ponekad se javlja i crvenilo kože. Virus štenećaka djeluje imunosupresivno, dakle oslabljuje obrambene mehanizme organizma, što otvara vrata sekundarnim infekcijama koje bi zdrav organizam bez problema nadjačao. Nakon “napada” na stanice obrambenog sustava i epitelne stanice (probavni i dišni sustav), virus stiže do nervnih stanica gdje je najčešće uzrokom nepopravljivih oštećenja. U toj fazi bolesti javljaju se nervni simptomi u obliku trzanja glavom ili ekstremitetima, kao epileptički napadi, oduzetost zadnjih nogu, upala očnog živca i slično. Jedan od sigurnih znakova štenećaka su i jako tvrdi jastučići na šapicama (virus oštećuje epitelne stanice) pa vlasnici često posjete veterinara upravo zbog te promjene.
Dijagnozu postavljamo na osnovi kombinacije prisutnih simptoma, te krvne slike u kojoj je očit vrlo snižen broj limfocita (vrsta obrambenih stanica). Liječenje je samo simptomatsko, dakle spriječavamo sekundarnu infekciju bakterijama, te olakšavamo psu stanje davanjem sredstava koja će smanjiti sekreciju iz nosa, očiju i slično. Ukoliko životinja povraća i ima proljev, neophodna je parenteralna infuzija tekućine i hranjivih tvari. Prognoza je uvijek nesigurna. Sa sigurnošću možemo reći da je pas zdrav tek ako nema nikakvih simptoma nekoliko mjeseci nakon ozdravljenja. Vrlo često naizgled zdrave životinje ponovo obole i uginu za nekoliko tjedana ili mjeseci.
Dakle, jedini način na koji možemo izbjeći ovu vrlo zaraznu i kobnu bolest pasa je preventivno cijepljenje koje obavljamo trokratno kod štenadi, a zatim jednom godišnje kod odraslih pasa.
