Štitnjača ima mnogo važnih funkcija. To je metabolički termostat, odnosno regulator tjelesne temperature. Snažno utječe na nivo energije, a kod djece predstavlja i regulator rasta.
Problemi počinju kada termostat izađe iz balansa. Povećana produkcija hormona štitnjače znači da će metabolizam i mnoge druge tjelesne funkcije biti prebrze. Premalo hormona znači da ćete i mentalno i fizički funkcionirati usporeno. Tada se čak i puls usporava. Problematična štitnjača povezana je s brojnim slučajevima depresije. Prema autopijskim analizama, skoro pola žena i četvrtina muškaraca umire s evidentiranom upalom štitnjače. Kao nekakva tiha epidemija. Medijski zanemarena, ali itekako ozbiljna. Što stvara epidemiju?
Precizan odgovor nije moguće dati. Većina nevolja sa štitnjačom zapravo su autoimune bolesti, gdje tijelo napada samo sebe. Sumnja se da bi okidači mogli biti alergije ili nešto iz zagađenog okoliša. Govori se i o utjecaju emocionalnih faktora, pogotovo kada su u pitanju bolni gubici ili rastava. Štitnjaču uvelike ugrožavaju medicinska radijacija i nuklearni incidenti. Usporeno djelovanje štitne žlijezde povezuje se s korištenjem litija (kod depresije). Neki lijekovi za iskašljavanje, bolesti srca i snižavanje razine kolesterola imaju isti učinak.
Svi znamo da je gušavost dugo bila problem i na našim područjima. A baš prevencija gušavosti nije tako jednostavno pitanje, kao što se čini. Otkad su otkrili da je jod neophodan za zdravo funkcioniranje štitnjače i hipofize, procijenilo se da joda nikada dosta, pa se počeo dodavati u kuhinjsku sol. Danas je sva kuhinjska sol u Hrvatskoj jodirana, čak je količina dodanog joda povećana za 150% prije desetak godina. Problem je što su ovom dodatku izloženi svi (i kojima treba i kojima ne treba), odnosno i oni čiji je unos joda inače optimalan (najviše joda ima u ribi i povrću). Njima dodatak predstavlja bespotreban i štetan višak. Ukratko, dugogodišnje izlaganje prevelikim količinama joda jedan je od uzroka poremećaja štitnjače. Upravo to potvrđuje jedna španjolska studija.
Otkad su počeli jodirati sol, pretjerano izlučivanje hormona štitne žlijezde daleko je češće nego ranije, pogotovo kod žena. Opet se pokazuje da uvođenje dodataka na nivou cijele populacije nije dobar potez. (Gušavost zasigurno ne prijeti svima. Uostalom, zašto riskirati bolest kod onih koji se pravilno hrane i kod kojih joda ne nedostaje?) Ako je već potrebno, selektivni pristup bi bio daleko prihvatljiviji, ali, naravno, i daleko naporniji za provođenje kao zdravstvena mjera. Lakše je jodirati sve. Moram naglasiti da je jod i inače prisutan u morskoj soli kao prirodni sastojak.
Nešto slično događa se i s fluoridacijom vode. Generalni dodatak, bez obzira da li je nekome potreban ili ne. Upravo takve zdravstvene mjere beskonačni su potencijalni izvor problema. A problemi koji nastaju često su jako nalik upravo onima koje nastojimo spriječiti.
Prijavite se na besplatni newsletter: [email protected]
