Mjesecima već traju rasprave na koji način braniteljskoj populaciji prenijeti u vlasništvo dionice, a da to ne bude podjela dionica pojedincima, jer bi to, po nekim mišljenjima, ponovno otvorilo vrata torbarenju, rasprodaji dionica i dugoročno malim efektima od dara koji braniteljima daje država. Stoga se vode rasprave u Vladi i braniteljskim udrugama kako bi se pronašao najprikladniji način da se te dionice na koje branitelji imaju pravo još po zakonu o privatizaciji na odgovarajući način distribuiraju braniteljima. Trenutno se raspravlja o tri modela. Potpredsjednik Vlade Slavko Linić zastupa model udruživanja dioničkih udjela Ine, HEP-a i HT-a i drugih javnih poduzeća u privatizaciji u svojevrsnu zakladu iz koje bi se novcem od dividende financirale opće obrazovne, stambene i druge potrebe branitelja. No braniteljskim udrugama nije previše zanimljiv takav model, jer nikad ne bi imali dionice u rukama. SDP-ov zastupnik Pavle Kalinić, a podupire ga i HSS, pak, zastupa sasvim drukčiji način upravljanja braniteljskim dionicama. "...Kalinićev zakon trebao bi se uskoro naći u saborskoj proceduri, no prema svim naznakama, doživjet će neuspjeh jer zagovara otvoreni investicijski fond. To znači da bi svi branitelji mogli doći u istom danu i tražiti isplatu na osnovi udjela kojim raspolažu. Toga je svjestan i Kalinić, pa je s grupom eksperata već pripremio amandmane na vlastiti zakon. Amandmani, za koje navodno ima dovoljno ruku u Saboru, bitno mijenjaju prvobitni prijedlog. Riječ je o zatvorenom braniteljskom fondu koji bi se za tri godine transformirao u investicijski fond. Tek bi tada branitelji mogli dobiti dionice fonda i prodavati ih te ostvariti financijsku korist. Do tada bi fond, u suradnji s bankama koje bi ga pratile, financirao neke opće braniteljske potrebe..." Zagovornici ovakva modela kažu da nije moguće odmah podijeliti dionice fonda braniteljima jer nije poznata ni tržišna vrijednost dionica koje će biti u njemu. To ima smisla, ali pošto nemaju svi branitelji iste zasluge, neće dobivati niti iste vrijednosti, a kako onda odrediti koliko kome ide kad se ne zna tržišna vrijednost? Osim toga zna se zašto se ne zna tržišna vrijednost...jer nemamo nikoga tko bi se sjetio uvrstiti dionice javnih poduzeća na tržište... Fond treba raspolagati tim dionicama, a uprava se brinuti da kroz vrijeme vrijednost fonda raste, a ne financirati "opće potrebe" jer to nije funkcija investicijskih fondova. Ako on bude vrijedio, to će najbolje pomoći braniteljima. Osim toga, mene ovo podsjeća na PIF-ove i kuponsku privatizaciju po kojoj se toliko pljuje od nekih naših državnih dužnosnika, a na kraju se opet vraćamo k tome, samo pod drugim imenom i pravimo se jako pametni... ..."Fond bi imao profesionalnu upravu i državni nadzor, umjesto da se bira posebno društvo za upravljanje, što bi donijelo dodatne nepotrebne troškove...." To znači da je cijeli svijet lud kad daje društvima za upravljanje tolike naknade i to je sve u pitanju privatni kapital koji je još racionalniji od državnog...Valjda ima razloga zašto svi u svijetu to tako rade, ali naravno, mi uvijek znamo bolje kako se izmišlja topla voda i takvi su troškovi upravljanja nepotrebni...Ako je tako zašto je onda država osnovala Kapitalni fond i HMID koji njime upravlja...Na kraju krajeva tamo već rade ljudi, profesionalci, pa neka onda upravljaju tim fondom ako je problem da se traži drugi fond menedžer...Ili neka se pronađe među postojećima onaj tko bi to najpovoljnije radio...Nije li to logičnije nego reći da je to nepotreban trošak?