Evo konačno, reći će netko, prošao je i 04. 07. 2002. datum kad je trebalo predati obvezujuće ponude za privatizaciju Croatia osiguranja. Već dugo se čekaju ove informacije, vjerojatno u mnogim krugovima, ali osobito među ulagačima na burzi. Naročito onima koji su skloniji riziku, pa su se upustili u kupnju ovih dionica, ne znajući po kojoj će se cijeni tvrtka prodati. Podsjetimo se, nekoliko je zainteresiranih predalo neobvezujuće ponude za kupnju. Najveću je cijenu ponudio Triglav, u iznosu od 130 milijuna eura za 51 posto dionica. Uniqa, koja je u međuvremenu odustala tijekom due dilligence-a u prvom je krugu nudila 103 milijuna, a domaći konzorcij, Alliantz i ostali nudili su daleko manje. Cijena dionica kretala se od 3 tisuće do 4.400 kuna u iščekivanju predaje obvezujućih ponuda koje su predane prošlog tjedna. Nakon što je Uniqa odustala, a po novinama se počelo pisati kako Triglav ima problema u svojoj zemlji, što bi moglo utjecati na njihovu namjeravanu akviziciju u Hrvatskoj, cijena Croatie pala je na skoro 3 tisuće kuna, dakle preko 40% u svega desetak dana. Od tada se ništa nije zbivalo jer se očekivalo kakve će biti obvezujuće ponude nakon obavljenog due dilligence-a. Dakle, stigle su svega dvije obvezujuće ponude i to od Alliantza s jedne strane i to u iznosu, koji kad se podijeli s brojem prodavanih dionica, daje cijenu po dionici od otprilike 2.600 kuna, te ponuda od Triglava koja bi po jednoj dionici iznosila oko 4.880 kuna. Imamo vrlo zanimljivu situaciju. Svega dvije obvezujuće ponude, od, čini mi se sedam neobvezujućih, odustanak Uniqe još tijekom due dilligence-a, ogroman raspon u cijenama, gotovo duplo, između jedinih dvaju ponuđača, prazan proračun posvađane Vlade kojoj treba novac, po mogućnosti da je sjeo na račun još jučer.... Kad pogledam koliko toga je hrvatska država prodala slovenskim ulagačima u našoj privatizaciji, nekako mi je teško povjerovati kako će sada Croatiu prodati Triglavu. To je više nekakav subjektivni razlog, baziran na mojem osobnom dojmu i ne mora baš imati nekakvu relevantnu težinu. S druge strane imamo Alliantz, jedno od najpoznatijih svjetskih, a odobito europskih imena na području osiguranja koji bi definitivno bio poželjan partner svakom osiguravatelju, pa zašto ne i Croatiji. Sve bi to još bilo jednostavno da nemamo onu navedenu prazninu u proračunu i velike potrebe za novcem kojeg nema. Ponuda Triglava je ipak znatno, znatno bolja financijski. Ne mora to biti, a rečeno je i da neće jedini kriterij kojim će se rukovoditi Vlada prilikom izbora kupca. No, nedostatak novca se namiruje samo svježim kapitalom. Upravo zbog toga Vlada neće imati lak posao kod odlučivanja. Kako je najavljeno, sada slijede razgovori oko detalja, naravno sa izabranim kupcem, a možda čak i s oba kako je najavljeno. Za pretpostaviti je da bi to ustvari trebalo značiti da će se izvršiti pritisak da Alliantz kao poželjniji, ali nepovoljniji kupac poboljša svoju ponudu, bar približno ponudi Triglava. Ipak bi bilo teško objasniti javnosti prodaju po upola nižoj cijeni, bez obzira na dokapitalizaciju, reputaciju, planove razvoja tvrtke i sl., a na kraju krajeva izbori su možda i bliže nego što mislimo...