Veliko raslojavanje nastalo je ove godine među privatizacijskim fondovima. Jedni su još uvijek privatizacijski, većina je prešla u zatvorene investicijske fondove, a SNF je postao holding kompanija. Na redu su bitne promjene unutar fondova, veće otvaranje prema javnosti, preuzimanja, likvidacija... Iako se u investitorskim krugovima mislilo i pričalo da će , blago rečeno, zategnuti odnosi između Slavka Linića i Darka Ostoje omesti fond DOM da se uvrsti u prvu kotaciju Varaždinske burze, to se nije dogodilo. Ono što Linić napada kao kriminal i zakulisne igre pretvorilo se u upravo suprotno. DOM je za sada prvi fond,koji se "razotkrio" investicijskoj javnosti sa svim elementima svoga poslovanja. To je tzv. disclosure, postupak prilikom uvrštenja u kotaciju na burzi prilikom kojeg se investitorima iznose sve informacije relevantne za donošenje odluke o kupnji ili odustanku od ulaganja u tu kompaniju. Nastao u kuponskoj privatizaciji DOM fond danas ima imovinu koja vrijedi više od milijardu kuna. Izlaskom na Varaždinsku burzu i uključivanjem mirovinskih fondova u kupnju dionica ovog fonda(jer mirovinski fondovi smiju kupovati samo dionice iz prve kotacije) država i politika izgubili su mogućnost utjecaja u veliki segment gospodarstva koji čine tvrtke u većinskom ili značajnom vlasništvu fondova, te privatnih ulagača koji su kupovali većinske pakete od fondova. SNF je krenuo drukčijim putem. Tako sada nije više ni formalno investicijski fond, registriran je prije nekoliko mjeseci kao holding kompanija što pojednostavljeno znači kao svaka druga tvrtka, i ne podliježe specifičnim uvjetima financijske industrije. George Eltz, predsjednik uprave nove holding kompanije kaže da su dva razloga novoga preustroja. Jedan je namjera Vlade da još jednom zakonski intervenira u rad zatvorenih investicijskih fondova proizašlih iz PIF-ova, a drugi nemogućnost fondova da rade ozbiljnija ulaganja na domaćem tržištu. Da bi se jedan fond mogao baviti samo financijskim ulaganjima, prema njegovom mišljenju, na tržištu je potrebno barem 20-ak aktivnih i likvidnijih dionica. Sada ih imamo samo nekoliko što je nedovoljno, pa sredstva drže u obveznicama i depozitima. Tek značajnijim ulaskom u neke firme, sa više od 10% udjela, dobiva se prostor za plasman tolikih iznosa kapitala kojima raspolažu fondovi. Stoga tvrtka registrirana kao holding ima mogućnosti iskoristiti upravo takve prilike. I dok je SNF od PIF-a prošao dvije transformacije, situacija s ostalim fondovima je šarolika. Sunce i Pleter još uvijek imaju status PIF-ova, dok su se Dom, Velebit, Slavonski fond i Expandia prije ljeta ustrojili u zatvorene investicijske fondove (ZIF-ove). Svi oni izuzev Sunca koji pokušava zadržati udjele u poduzećima stečenim u kuponskoj privatizaciji pokušavaju ih unovčiti i uložiti novac u druge sigurnije ili profitabilnije projekte. Za Velebit i Expandiu priča se da žele likvidirati fond i dioničarima isplatiti gotovinu. Takav scenarij gledan s dioničkog aspekta nije loš, jer bi svota isplaćenog novca bila veća nego što je vrijednost dionica na tržišta trenutno, ali isto tako i ubuduće jer ZIF-ovi se uvijek trguju uz diskont od 20-40 % od neto vrijednosti imovine po dionici, a kod likvidacije bi to bila približno ta vrijednost imovine, umanjena za trošak likvidacije. No, teško je očekivati takav rasplet događaja uskoro jer likvidacijski postupak traje barem 1,5 godinu, a tu su još i sudski sporovi s državom prije čijeg okonačanja nije baš isplativo likvidirati fond. Upućeni u događanja oko fondova kažu da neminovno slijedi i razdoblje u kojem će neki od njih postati meta preuzimača ili će se fondovi međusobno spajati. U tom smislu navodno su "najugroženiji" Expandia i Slavonski fond, te Sunce, čije vlasništvo još ne kontrolira jedan ili povezana grupa dioničara. U svakom slučaju, iduća godina biti će vrlo zanimljiva za fondove.