Miastenija gravis je autoimuna bolest koja zahvaća neuromuskularnu spojnicu te prilikom ponavljanih pokreta nastaje smanjena mišićna snaga. Simptomi su dvoslike, padanje jednog ili oba kapka, slabost govornih mišića, mišića gutanja i žvakanja, mišića udova i mišića disanja. Očni simptomi su i početni simptomi u oko 90% oboljelih, i ispočetka su smetnje samo nakon zamora, da bi potom bile stalno prisutne.Kasnije , polako omlohavljuje i lice, nema mimike, oslabljeno je i zatvaranje ustiju, ne može zviždati,...kako se bolest širi na mišiće trupa i udova, hodanje već nakon nekoliko koraka potaje otežano, osobito uspinjanje po stubama...vrlo često se primjeti da se nešto događa prilikom brijanja ili češljanja, kada se ruka dulje vrijeme drži u jednom određenom položaju...Bolest je najaktivnija u prvih nekoliko godina, a sam tijek bolesti je nepredvidiv. Brzina oporavka ovisi upravo o pravodobno postavljenoj dijagnozi, pravilnoj terapiji, pridržavanju određenog načina života te o izbjegavanju stresnih situacija.Bolest je rijetka, a sve ranije postavljanje dijagnoze i početak terapije izrazito je smanjila i smrtnost od ove bolesti,koja je ranije iznosila i do 50%. Češće obolijevaju žene, mada je bolest prisutna u svim dobnim skupinama, uglavnom su to osobe 20-40 godine života. Većini bolesnika dijagnoza se postavlja već kliničkim pregledom i jednostavnim klliničkim ispitivanjima npr. EMNG, dokazom autoantitijela protiv vlastitih receptora, te farmakologijskim testovima- najpoznatiji je prostigminski test.No definitivnu dijagnozu treba prepustiti specijalistima, odnosno neurolozima koji se posebno bave ovom vrstom bolesti. Zašto je bolest "kalvarija" i za liječnika i za pacijenta? Zato jer je ova bolest vrlo nepredvidivog tijeka. O njoj se malo govori, rijetka je i potrebni su stalni napori na što boljem upoznavanju oboljelih, njihovih obitelji i onih koji ih liječe što zapravo nosi dijagnoza miastenije gravis.Jer nakon postavljanja dijagnoze ponekad i nakon duljeg obilaska raznih specijalista ,započinje ponovno borba za nastavak normalnog života, sa smanjenim mogućnostima. Više nisu sve zabave dozvoljene, svi sportovi niti zanimanja. Nisu dozvoljeni mnogi lijekovi jer samo mogu pogoršati bolest. I nekoliko savjeta za oboljele... 1.izbjegavati stresne situacije, hladne i tople vremenske ekstreme 2.pokušati si osigurati tijekom dana što više kraćih odmora, 3.dobro poznavati što je zabranjeno od lijekova ili napitaka npr. Donat, tonik i sl. napitci su strogo zabranjeni.. 4.dijeta s malo soli, te redovito kontroliranje plućne funkcije i očiju... U Rijeci unazad 1,5 godinu, djeluje i neprofitna Udruga za oboljele od miastenije gravis na adresi J.Polić Kamova 10, tel. 373-639. za ciljem promicanja i unapređivanja zdravlja i zaštite zdravstvenih i socijalnih interesa oboljelih od ove bolesti.