Palijativna medicina predstavlja jednu od novijih subspecijalističkih disciplina moderne medicine (prvenstveno anesteziologije i onkologije), a rezultat je razvoja ne samo medicinske nauke već uopće napredka humanističke i civilizacijske misli modernog društva. Korijen izrazima palijativna skrb, palijativna medicina i palijacija nalazimo u latinskoj rijeći palliatus što znači smanjivati silovitost odnosno umanjivati žestinu, a u modernoj medicini odnosi se prvenstveno na bolest. Palijativna medicina predstavlja medicinsku granu koja obskrbljuje bolesnike u završnom stanju neizlječive bolesti (najčešće zloćudne, npr. karcinom, rak) ne liječeći samu osnovnu bolest već njezine znakove i neugodne posljedice. Palijativna medicina se, dakle, bavi umanjivanjem fizičkih, psihičkih i duhovnih tegoba bolesnika sa zloćudnom bolesti (karcinom, rak), uvjetovanih napredkom bolesti, a u cilju maksimalnog poboljšanja kvalitete života i umanjivanja patnje. Palijativna skrb započinje kada su iscrpljne klasične metode liječenja ili kada su znaci širenja maligne bolesti dostigli takav stupanj da ih bolesnik teško podnosi. Ordinacije specijalizirane za ovakav vid medicine osiguravaju potpunu kontrolu simptoma bolesti uz organiziranu i kvalitetnu kućnu njegu bolesnika i kao takve predstavljaju ishodište iz kojega se kasnije može formirati hospicij, specijalizirana ustanova za njegu bolesnika u terminalnim stadijima neizlječivih bolesti. Osim osiguranja njege i drugih stručnih i praktičnih oblika pomoći, ordinacija pomaže i ohrabruje obitelj da razumije tegobe bolesnika kao i daljnji tijek bolesti. Na taj način obitelj je u mogućnosti ispuniti težak, ali nadasve plemenit zadatak, brige za svog umirućeg člana u njegovom vlastitom domu s njegovim najbližima.