28.10.2004.
Što je to higijena sna?
Iako puno čimbenika utječe na to koliko je sna čovjeku potrebno, uobičajena preporuka je osam sati na noć. Većina mladih odraslih ljudi spava oko sedam i pol sati preko tjedna, odnosno osam i pol preko vikenda. Međutim, individualne potrebe znatno se razlikuju. Nekim ljudima je dosta svega pet i pol sati sna, a ima i onih koji spavaju i do devet i pol sati na noć. Među čimbenicima o kojim ovisi potreba za snom najvažniji su genetsko nasljeđe, higijena spavanja, kvaliteta sna i dnevni ritam.
Potrebno je voditi računa i o čimbenicima koji imaju veliki utjecaj na duljinu i kvalitetu sna, na primjer pušenje, konzumiranje alkohola, intenzivno vježbanje, navike da se u krevetu jede ili gleda televizija, duljina vremena kojeg čovjek provede izložen intenzivnom svjetlu (radeći, recimo, na računalu do kasno u noć), itd. Sve to zajedno određuje koliko sna je potrebno da bi se čovjek probudio svjež i odmoran.
Što sve utječe na dobar san?
Higijena spavanja ima izuzetnu važnost za dobar i kvalitetan san koji će osigurati osjećaj budnosti i svježine tijekom dana. Radi se o postupcima, navikama i čimbenicima okoline koji su od izuzetne važnosti, a na većinu je moguće utjecati.
Četiri su opća područja važna za higijenu spavanja: dnevni ritam, proces starenja, psihološki čimbenici koji izazivaju stres i povećavaju broj buđenja tijekom noći, te uobičajene socijalne ili rekreacijske droge poput nikotina, kofeina i alkohola.
Dnevni ritam je ciklus dana i noći koji traje 24 sata i ima veliki utjecaj na to kada, kako i koliko čovjek spava. Što je dnevni ritam stabilniji, san je bolji. Različiti čimbenici mogu utjecati na promjenu dnevnog ritma, poput spavanja preko dana, vremena kada se ide spavati navečer, vježbanja, te posebno izloženost svjetlu, što uključuje sve od putovanja kroz različite vremenske zone do već prije spomenutog rada na računalu do kasno u noć.
Starenje također igra ulogu u spavanju i higijeni spavanja. Nakon četrdesete godine života dolazi do promjene ritma spavanja, te veće učestalosti noćnog buđenja nego u mladosti. Što se čovjek češće budi noću, to je vjerojatnije da će se ujutro probuditi umoran i neispavan.
Psihološki čimbenici koji izazivaju stres, poput rokova i kriza na poslu, ispita ili bračnih nesuglasica, otežavaju padanje u san ili dovode do buđenja tijekom noći. Važno je znati da je potrebno neko vrijeme da se čovjek opusti nakon dnevnih aktivnosti. Ukoliko sve do trenutka kada ide spavati čovjek radi ili razmišlja o onome što mu se dogodilo tijekom proteklog dana ili planira aktivnosti sljedećeg dana, nije moguće jednostavno se "isključiti" i iste sekunde blaženo zaspati.
Vrlo je važno osmisliti neki ritual prije spavanja kojim će se prekinuti veza između sveg onoga što izaziva stres i trenutka kada se ide spavati. To je možda posebno važno kada se radi o djeci. Ritual može trajati od deset minuta do jednog sata, a svrha mu je opuštanje koje se može postići na primjer čitanjem nekog laganog štiva, meditacijom ili toplom kupkom, nakon čega će san sigurno biti bolji. Još jedna važna napomena: gledanje kazaljki ili brojki na satu i slušanje njegovog rada mogu lako dovesti do potpunog razbuđivanja.