Evo nas u novoj godini! Sigurno si je svatko u ponoć nešto zaželio. Nije mali broj onih koji bi htjeli novi auto, ali je daleko više onih koji su molili Boga da se već od početka godine ne ostvari prijetnja vlasti, kako će svi automobili koji budu krenuli na tehnički morati biti "čisti"na eko testu. Bog je ( djelomično ) uslišio njihove želje, pa su rokovi pomaknuti za deseti mjesec ove godine, što se tiče benzinaca, a za diesele za deseti druge. Objašnjenje je da prareća djelatnost - servisi, još nisu spremni za takav obim posla. Oni koji znaju čitati između redova, razumijet će da su odgovorni shvatili kako bi takva mjera zaustavila pola hrvatskih automobila. A kad se ne vozi, nema kupovanja goriva, ne plaća se osiguranje, cestarina, porezi itd, što bitno umanjuje prihode državi. Ako se sjećate, tako nešto predvidjeli smo u ovim tekstovima. No, prije ili kasnije to nas čeka, mada nam je također u sjećanju, kad su nas godinama unazad strašili da nećemo moći u Trst bez katalizatora, ali su još dan danas talijani sretni ako im kakav prastari stojadin zaluta u Trst i ostavi eure u njihovim dućanima. Dakle, još uvijek je lova ispred čistoga zraka. I neki trgovci su se već pripremili i nude dodatne katalizatore koji smanjuju onečišćenje, no spomenimo po stoti puta, motor iz koga se dimi i koji troši povećane količine ulja pred kliničkom je smrću, pa nekakvi aditivi ili dodatni uređaji mogu samo trenutačno odgoditi definitivnu smrt. Mnogi vlasnici takvih automobila već rade računice, zbrajajući cijene dijelova, mehaničara i vrijednost vozila na tržištu. Većina koja se do sada "šlepala" takvim automobilom, rastat će se od svog ljubimca i prodati ga u bescjenje ili će ga upotrijebiti kao džoker za smanjenje cijene prilikom kupnje novog automobila. A dali ste znali da je automobil, ustvari najveći gubitaš od svega što kupujemo u takvoj ili većoj vrijednosti. Hrvatska prosječno godišnje proguta šezdesetak tisuća novih automobila, što je ogroman iznos, izražen u novcu. No, već jučer kupljeni automobil, nema istu vrijednost koliko ste ga platili. Onako, narodski, se računa da svake godine auto gubi deset posto svoje vrijednosti. No to ne važi za sve kategorije, i nije isto za svaku daljnju godinu. Pojedini automobili više klase, već prve godine izgube i dvadeset pet posto vrijednosti. Protekom godina sva vozila imaju manje postotke gubitka, jer bi ispalo da nakon desetak godina, više nemaju vrijednosti Tržište je to koje diktira cijene, no nije mali broj onih koji se neugodno iznenade prilikom oštećenja automobila i procjena od strane osiguranja, jer i naizgled dobri i očuvani automobili, koji baš nisu u cvjetu mladosti ulaze u "totalnu štetu", tj. visina popravka i rezervnih dijelova premašuje njihovu vrijednost, pa popravak nije ekonomičan. Ti parametri vrijednosti su drugačiji nego čiste tržne cijene, i nemali broj puta stranke završe na sudu, gdje vještaci dokazuju pravu vrijednost. Što se tiče gubitka na automobilu, najisplativiji je sistem kojim se počinje od novog automobila, ali ga se mijenja svake dvije do tri godine, zamjenom u istoj autokući. Ako su još povoljni uvjeti kredita ili leasinga, uz popuste za stalnog kupca, uvijek ćete voziti relativno novi automobil, a troškovi održavanja svest će se samo na gorivo i na nekoliko servisnih pregleda. Ostali eventualni troškovi popravka uglavnom ulaze u garantni rok, koji će uskoro za sve automobile na evropskom tržištu biti dvije godine, a neki istočni proizvođači već davno imaju tri godine ili sto tisuća kilometara. Prava prilika za one koji si to mogu dozvoliti. Uglavnom, želite li svoj auto relativno dobro prodati, neka zaokružena starost bila bi oko pet godina. Tada je on još aktualan mogućim kupcima, ali polako počinju i kvarovi, za koje ćete morati odvojiti neka sredstva. U povoljnijem položaju su kupci od prodavača, jer je veća ponuda od potražnje. Danas su auto oglasi prepuni, a auto se može kupiti na svakom kantunu od profesionalnih prodavača. Zbog velike konkurencije, nude se razne garancije i pogodnosti, što do pred neko vrijeme nije bilo ni zamislivo. Najbolja kupnja polovnjaka je, naravno, od poznate osobe i iz prve ruke. I nešto viša cijena od ostalih u konkurenciji, neka ne bude prepreka da otvorite novčanik. No, već prilikom kupnje, razmislite koju klasu ćete odabrati, jer ako niste prestari, auto ćete sigurno još mijenjati, tj. doći u poziciju da ste vi prodavaoc. Najlakše ćete prodati manji auto, pa srednji pa veliki. Kod ovih zadnjih zna biti većih problema, pa ako nije baš neophodan, izbjegnite ih. Interesantno je da po istraživanju, karavani lakše nalaze kupce nego limuzine, dok za neki sportski auto treba naći pravu "žrtvu" ili ga puno jeftinije prodati. Dizelaši su kod nas još uvijek traženi, makar ih koristili pet kilometara na dan. Oprez ako su uvezeni, a imaju malo kilometara. Stranci ne bacaju novac, ako nemaju dobar razlog, čitaj ako ne rade puno kiloetara. Dodatna oprema svakako lakše prodaje auto, ali često u malom postotku utječe na cijenu, obzirom koliko je vrijedila kad je auto bio nov. Više od toga, prilikom prodaje, vrijedit će natpis na staklu ili obavjest u oglasu: eko test O.K.