Svi mi čujemo od naše okoline rečenicu "cijelu noć nisam spavao" ili "cijelu noć nisam oka sklopio". Ako tomu nije uzrok neki ozbiljni problem, nemili događaj i slično onda se toj pojavi, vrlo neugodnoj, treba prići ozbiljno. Koji su to bitni simptomi ili znaci fenomena odgođene faze spavanja? Prisutna je zapravo nemogućnost da se utone u san. Okrećemo se, pokušavamo na sve moguće načine, ali sna nema. Prolazi cijela noć. Kada se ipak uspije zaspati, tu je osobu teško probuditi ujutro. Ako je vikend, blagdan ili nema obveza ujutro, onda neka spava. Međutim, ako obveze čekaju, onda je ta osoba mrzovoljna, usporena, neraspoložena, u kontaktima ne zadovoljava, a učinak posla koji treba obaviti sigurno neće biti baš sjajan. Napominje se da su te osobe inače, duboko u noć, svježe, raspoložene, sve bi mogle učiniti korisno. Ako ujutro nema obveza, cijelu je noć budna, a kada usni, spavat će kvalitetno i dobro do daljnjega. U literaturi se navodi da ove osobe inkliniraju depresivnim slikama. Već smo prije spominjali tzv "noćne ptice". Izgleda da se ovaj "poremećaj" javlja najčešće u dječjoj dobi, ranoj mladosti i ranom odraslom dobu. osobe o kojima govorimo, sklone su poslovima vezanim za noćni rad i tako će doći do životne prilagodbe što se tiče ritma sna-budnosti. Oni u pravilu nikada ne traže liječničku pomoć. Ali, kako je noć za većinu ljudi vrijeme za spavanje, i svi ne rade u noćnim smjenama, i ovi ljudi i njihova okolina mogu imati probleme. Da bi udovoljili neumoljivim obvezama, a koje se ne mogu obaviti samo danju, ove osobe ulažu dodatne napore, a kad tad će se pojaviti problemi. naime, treba razlikovati osobe, koji ujutro (nedjeljom, blagdanom) vole duže odspavati, od grupe osoba o kojima govorimo. Sami će nam reći u stručno vođenom razgovoru, a uputiti ćemo ih i da vode u jednom razumnom vremenu, dnevnik spavanja i druge odgovore koje sadrži ovaj dnevnik. Često srećemo podatak da su ujutro anksiozni, depresivni. Svakako tu treba biti oprezan. Ne radi li se o šuljajućoj ili već postojećoj depresiji? Treba također isključiti čitav niz faktora, čimbenika koji "potječu" osobu da se ujutro ne budi. Što se dešava? Usamljenost? Problemi s partnerom? Na poslu? Moguće je da se kod jednog dijela ove "grupe" razvio ovaj "obrazac spavanja? kao njihova psihološka obrana od okoline s raznih aspekata. Što muči ovu osobu, do toga treba liječnik "prodrijeti" i onda započeti terapiju. Da li je reaktiva slika na okolnosti koje su tu (obiteljske, socijalne, emotivne i dr.) ili je razvoj nekih slika i stanja koja nisu reaktivne prirode.