11.01.2007.
Strah i san
Često čujemo u običnim razgovorima o strahu, tjeskobi, panici. Ako su ove pojave prolazne tj. bile su reakcija na neki događaj, onda je to sasvim "normalna" pojava. Prirodno osjećati strah od nečega ili nekoga koji objektivno može izazvati ovaj neželjeni osjećaj ili stanje. Kada prođe postojeći uzrok vašem strahu, i ova nelagoda prolazi, i opet je sve u redu. Ali, ako to nije tako? Sada ulazimo već u sferu ozbiljnih poremećaja koji zahtijevaju tretman. Ova pojava raznih strahova, do panike, toliko je raširena da je već i stručni naziv anksioznost, prepoznatljiv pojam.
Najteži anksiozni poremećaj je panika. Ne treba ni govoriti da će i najmanji strah, a pogotovo dublji strahovi, itekako utjecati na san i fizičko zdravlje.
Kako ćemo prepoznati panični poremećaj?
Pojednostavimo. Ako u tijeku otprilike mjesec dana se javi 3-4 napadaja panike, onda govorimo o ovom fenomenu. Naravno, misli se na napadaj panike koja je nastala gotovo "iz čiste mira", bez nekih vidljivih objektivnih razloga u životu te osobe, okolini, obitelji, na radnom mjestu.
Ako je "pravi" panični napadaj, onda ćete tu osobu prepoznati. Sve je podređeno tom fiktivnom strahu. Izgled je tipičan. Osoba ima "lupanje" srca, ubrzani puls, osjećaj nelagode u prsima i neizbježno očekuje prestanak disanja, "hvata" zrak, ima osjećaj gušenja. Oznojena je, drhti. Vruće joj je, pa je onda hladno. Uvjerena je da joj prijeti smrt.
Kod osoba koje su prije imale naznačene nelagode od raznih pojava ili prostora (strah od otvorenog prostora, ili pak od zatvorenog prostora), i drugi poznati strahovi, sada će se, a možda baš ako se nađu u takvim okolnostima, navedene smetnje javiti, pojačati se do neslućenih razmjera. Gornja slika svakako zahtijeva hitnu intervenciju. Ali, srećom često se radi o blaženim ili blagim slikama, s puno manje navedenih simptoma, ali ipak ovu osobu će životno prilično onesposobiti, a da ne govorimo o spavanju. Kod ovakvih stanja su obvezne nesanice.
Možemo govoriti o početnoj, srednjoj i kasnoj nesanici, ali i o paničnim napadajima u spavanju.
Osim preporučljivih odgovarajućih pretraga, opet se i ovdje naglašava iscrpan, stručan, dobro vođen razgovor s tom osobom i, ako je to moguće, s najbližom joj osobom, a onda, po zaključku, slijedi tretman, koji mora dovesti do dobrog rezultata.