S obzirom da se u vježbanje kreće s pogrešnim pretpostavkama, tako i ono ne daje one rezultate koje želimo, pa se na kraju izgubi mnogo vremena i truda, a do cilja se nije stiglo.

Jedna od uvjerljivo najvećih predrasuda u žena koje se bave ili bi se trebale baviti nekim vidom rekreacije svakako je mišljenje kako će ih vježbanje s utezima (dakle teretana) učiniti mišičavima, pa samim tim i muškobanjastima. Nije mi sasvim jasno je li to uistinu predrasuda i strah ili mnoge u toj ideji pronalaze još jedan alibi, e ne bi li izbjegle nešto što im na prvi pogled izgleda strašno neugodno i naporno. Kako god bilo, neće baš mišići doći samim pogledom na utege, a pokoja kila mišića na pravom mjestu učinit će vas samo ženstvenijima.

Jedno od novijih istraživanja pokazuje, na primjer, da celulitis nije samo pitanje količine hormona i masnih naslaga na neželjenim mjestima, već i obujma mišića koji se nalaze ispod njih. Tako je skupini žena, umjesto redukcijske dijete i aerobnog vježbanja (trčanja, vožnje bicikla itd.) preporučeno redovito tri do četiri puta na tjedan vježbanje u teretani po programu za jačanje mišića stražnjice i bedara. Dva mjeseca nakon toga, njih čak 80% je uočilo promjene na bolje i manju izraženost efekta “narančine kore” koji obično najviše upada u oči i smeta. To će reći da su voluminozniji mišići utjecali na drugačije raspoređivanje masnih naslaga, te u isto vrijeme predstavljali čvršći oslonac za taj isti masni pokrivač. To je vrlo važno znati i stoga što je gubljenje mišićne mase u žena tijekom godina izraženije nego je to u muškaraca, pa tako i celulitis za kojeg bismo se zakleli da je došao sam od sebe, već i prije bio tu, samo su ga jači i veći mišići bolje držali.

Tako dolazimo do jednostavne i jasne istine koja govori o tome da jači i veći mišići nisu bauk u ženskoj populaciji, već nešto poželjno čemu treba težiti. Strah od toga da će radom u teretani oni prekomjerno nabujati posve je besmislen i proizilazi iz neznanja, jer mišići nisu kvasac, pa da će rasti sami od sebe. Druga pogreška, također u žena, svakako je ocjenjivanje snage vlastitih mišića po obimu nogu. Tako nerijetko čujem da se izbjegavaju jačati mišići donjih ekstremiteta jer su noge “i ovako i onako jake”. Preporučujem da se prije početka vježbanja izmjeri količina masnog tkiva, jer se najčešće radi upravo o masnoći koje s mišićima veze nema. Tako volumen postoji, ali je sadržaj pogrešan. S obzirom na to da se u vježbanje kreće s pogrešnim pretpostavkama, tako i ono ne daje one rezultate koje želimo, pa se na kraju izgubi mnogo vremena i truda, a do cilja se nije stiglo.