Činjenica jest da se predrasude lako ukorjenjuju i teško iskorjenjuju. Jedna od većih je vezivanje vježbanja u teretani isključivo sa body buildingom, kao i sa slikom jako mišićavih momaka koji dižu jako velike težine u nastojanju da postanu još veći i jači. Iako se ne može poreći da jedan dio korisnika fitness centara ima kao isključivi cilj poboljšati proporcije svojeg tijela, samo vježbanje u teretani nije i ne mora uvijek biti okrenuto tom cilju. Danas, možda više no ikada, cilj vježbanja, pa tako i onoga sa utezima jest poboljšavanje zdravlja, a u mnogim slučajevima i liječenje bilo kroničnih oboljenja, bilo terapija u postoperativnom tijeku kod mnogih ortopedskih stanja i bolesti. Neki poremećaji u rastu, kao što je skolioza ili kifotično držanje, osim svih ostalih postupaka zahtijevaju i jačanje snage oslabljenih mišića specifičnim vježbama s utezima. Baš prije neki dan jedna je majka došla ispisati iz teretane svoju petnaestogodišnju kćer, koja aktivno trenira tenis, uz naglasak kako je liječnik rekao da u njenoj dobi ona nema što tražiti u jednom fitness centru. I tu su pogriješili, kako liječnik, tako i majka. U svijetu tenisa posljednjih se dvadesetak godina nastoji već kod vrlo mladih ljudi doziranim i odmjerenim radom u teretani ispraviti jedan nedostatak tog sporta, a to je da on više jača jednu stranu tijela, omogućujući na taj način stvaranje plodnog polja za razvoj brojnih bolnih sindroma. Tada se koriste vježbe snage sa malim težinama, ne da bi se naglo i jako povećalo mišićnu masu, već naprotiv, kako bi se ispravili ili držali pod kontrolom negativni utjecaji osnovnog sporta na djetetov organizam i razvoj. Priče koje idu u smjeru kako rad s utezima usporava ili onemogućuje rast, sasvim su bez osnove. Često roditeljima znam reći da je i školska torba uteg, bez obzira što nije željezni, a da taj uteg brojna djeca nose nepravilno, te da uz slabe mišiće i taj neizbježni teret može izazvati brojne nevolje. I sam teniski reket je uteg i to još kakav. Tijekom servisa u tenisu, sile koje se razvijaju u ramenom i lakatnom zglobu dosižu i više desetaka kilograma. U doskoku iz skoka (npr. u odbojci ili košarci) težina koja pritišće koljena može biti i do četiri puta veća od težine samog sportaša. Doskoci u gimnastici još su veći stres za koštano tetivni sustav, a da o uporima i ne govorim. Razlika između opterećenja u takvim aktivnostima i vježbama snage, posebice uz upotrebu utega samo je u tome, što ove potonje možemo dobro kontrolirati, precizno odmjeravati i točno nadzirati. Danas znamo da se u određenih sportova javljaju ozljede na tipičnim mjestima. Za primjer, u tenisu je to rame i lakat, u nogometu koljena, kao i u skijanju. Košarka osim koljena zna ozlijediti i donji dio leđa, a u odbojci imamo od svega ponešto. U svim tim sportovima, kao i u mnogim drugim koristimo mnoge postupke kako bi smo spriječili tipične ozljede. Jedan od tih postupaka je i ciljano vježbanje s utezima. Ono nam služi da izoliramo jačamo one skupine mišića koje mogu smanjiti opterećenje na najugroženije dijelove zglobova i kralježnice, a da u isto vrijeme ne izazovemo druge probleme ili preopterećenja. U tom smislu potpuno je besmisleno i zastarjelo mišljenje kako adolescenti ne smiju u teretanu. Nije, naime, pitanje teretane i utega, već stručnog rada sa mladim sportašima, te praćenja njihova rasta i razvoja, kao i napretka u samom sportu.