Hrvatska ima jako dugu granicu. Zbog toga joj treba puno graničara i carinika da je čuvaju. Isto tako, Hrvatska je zemlja kroz koju prolazi jako puno ljudi. Zbog toga joj opet trebaju carinici. Ali, Hrvatska je mala zemlja. Ima malo stanovnika. No, što je najvažnije, ona ima malo novaca. Pa ne može adekvatno platiti sve ljude na tim važnim mjestima. Zbog toga ih plaća koliko može, a oni rade, jer im je bolje išta nego ništa. No, takvoj pasivnoj filozofiji je došao kraj, a oni su se odlučili slijediti jednu novu, u Hrvatskoj još relativno nepoznatu: Plati mi koliko vrijedim. I zato su se carinici odlučili na štrajk. A kako bi po novoj filozofiji dobili što više novaca, potrudili su se za vrijeme trajanja štrajka pokazati "koliko oni to zapravo vrijede". Neće, kao drugi štrajkaši, tu vrijednost iskazati kroz propuštenu zaradu: "što smo sve mogli napraviti da smo radili", već će vrijednost svoga rada pokazati doslovno: "sada ćemo vam pokazati koliko vrijedimo". Naime, odlučili su se na nešto dotad neviđeno u svijetu - Štrajk radom. Oni su 20. i 21. šestog 2002. odlučili zaustaviti svaki automobili koji ulazi u zemlju, ispitivati putnike, otvarati i pregledavati bunkere i sl., te tako stvoriti gužve na granicama. Dakle, umjesto uobičajene prakse odmahivanje rukom, oni su za vrijeme štrajka stvarno i doslovno - radili. I to po propisima. Onako kako bi stvarni i trebali. To je, dakako, prouzročilo velike probleme Vladi Republike Hrvatske, koja nije očekivala takvo zalaganje državnih dužnosnika. Zbog prekomjernog rada carinika, stvorio se, kažu oni, kod stranaca negativan stav prema državi i nanijete su velike štete hrvatskom gospodarstvu. Očito su stranci bili zgranuti ili marljivošću naših radnika, što je malo vjerojatno, ili, vjerojatnije, glupošću pravila kojih su se u svojemu štrajku carinici slijepo držali. Jer, zamislite vi države u kojoj radnici nanose više štete zakonom propisanim radom, nego njegovim bojkotom. Zamislite da, primjerice u Njemačkoj štrajkaju strojovođe, pa svi vlakovi voze točno i po voznom redu. U sekundu. U stotinku! Ili da u Nizozemskoj dostavljajući pisma i pošiljke na vrijeme, prosvjeduju poštari. Jedini od stranaca koji bi prema našoj državi zbilja trebali osjetiti averziju zbog štrajka su lingvisti. Nakon ovog prosvjeda svi rječnici stranih riječi postaju nevažeći i zastarjeli. Jer, mali je hrvatski narod kompletno izmijenio dotadašnje značenje riječi "štrajk" Do tada je štrajk značilo, citiram: "štrajk engl. (strike) "udar"; organizirana obustava rada u tvornicama (uredima, školama i sl.) u svrhu postignuća nekih prava radnika prema poslodavcima." A od sada… Kada su se shvatili razmjeri koje mala Hrvatska čini svjetskoj lingvistici, štete su se pokušale ublažiti uvođenjem novih termina kao : "tihi štrajk" ili "bijeli štrajk", ali bilo je kasno. Šteta je učinjena. Jedino što se još može učiniti jest izmisliti naziv za osobu koja štrajka radom. Naši carinici, "tihi štrajkaši" više odgovaraju rječničkoj definiciji štrajkolomca, ili štrajkbrejkera ("osoba koja ne pristaje uz štrajk, koja ne prekida posao, odnosno dolazi na posao u neko poduzeće za vrijeme štrajka") nego što su slični definiciji štrajkaša (čovjek koji štrajka). Čak štoviše, oni su i više od štrajkolomaca, oni su primjer idealnih štrajkolomaca, jer su, za vrijeme štrajka svoj posao obavljali kao nikada u životu. Radili su točno po propisima, zaustavljali svaki auto. Bili su carinici koje bi svaka ponosna država željela zvati svojima. Osim, naravno, Hrvatske. Tu je sve obrnuto. Zbog toga je i sam predsjednik Vlade Račan predložio sindikatu carinika da, ako već organizira štrajk, organizira pravi, knjiški, neradni štrajk, a ne ovo, da se marljivim radom remeti normalan priljev gostiju. Dakle, on je predložio da ljudi rađe ne rade, jer svojim radom ne čine dobro domovini. Eto apsurda. To znači da je možda i dobro što imamo puno nezaposlenih, jer: tko zna koja bi zla sva ta masa prouzročila da radi. Ministarstvo financija prijedlog Račana je čak i ozakonilo donijevši 20.06. naputak (čitaj uredbu) u kojemu se, "između ostalog", carinicima preporuča da u pravilu ne pregledavaju putnička vozila. Tj. da provjeravaju najviše do 10 posto ukupnog broja vozila. Kada ih je, dan kasnije, predsjednik Udruge radničkih sindikata Kunst upozorio da se tim naputkom krši Ustav, sporni dio je povučen. Vrijeme trajanja: 1 dan. Mlijeko na suncu izdrži duže. Sve pohvale ministru. Sva je sreća da su carinici, uvidjevši kakve razorne udarce domovini upućuju svojim marljivim radom po zakonu, na vrijeme stali. I da njihov primjer nisu počeli slijediti i drugi nezadovoljnici…. Zamislite samo kaosa da u državi odjednom svi njeni službenici počnu raditi po zakonu… Brrr. Čuvaj nas, Bože, štrajka radom!